Pismo majke upućeno sinu koje se širi društvenim mrežama univerzalno je promjenjivo na sve sinove i majke, a radi dirljivog sadržaja preporučujemo da ga i vi pročitate.
Drago dijete,
Sada još nisam ostarila, a kada me budeš vidio takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. Ako se zaprljam u vrijeme ručka i ako se ne mogu sama odjenuti, budi strpljiv...
Sjeti se samo sati, koje sam potrošila dok sam te tome naučila... I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovno, nemoj me prekidati, saslušaj me...
Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvijek ponovno, prije nego što si utonuo u san...
Ako se ne budem željela kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morala loviti i izmišljati milijun razloga kako bi ti ušao u kadu... Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu... Ja sam tebe naučila mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom...
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati... Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati...
Ako ne budem željela jesti, nemoj me prisiljavati jelu. Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne... Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati hodati, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake...
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, željela samo najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života...
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvu... Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvala samo za tebe.
