"Nitko od velikih ljudi molitve koje susrećemo u Bibliji i u povijesti Crkve nije smatrao da je molitva ugodna te objasnio i zašto, piše Aleteia
– Može se moliti poput papige, ali to nije molitva. Molitva sigurno daje veliki mir, ali kroz unutarnju borbu, katkada tešku, koja može pratiti i duga razdoblja života. Nije lako moliti i zato bježimo od molitve. Svaki put kada to želimo učiniti, odmah nam u misli dolaze mnoge druge aktivnosti koje u tom trenutku izgledaju važnije i hitnije. To se i meni događa – istaknuo je Papa te dodao – Mi bježimo od molitve. Gotovo uvijek, nakon što smo odgodili molitvu, shvatimo da one stvari uopće nisu bile bitne, i da smo možda izgubili vrijeme. Neprijatelj nas tako vara.
Molitva potiče radost, ali i napor – primijetio je Papa. U nekim se trenutcima, naime, valja boriti kako bismo ostali vjerni vremenu i načinu molitve. Šutnja, molitva, koncentracija, teške su vježbe, i ljudska se narav ponekad pobuni. Najgori neprijatelji molitve nalaze se u nama.
Čudo
Sveti otac nastavio je priču o čudu jedne argentinske obitelji kojem je iz prve ruke svjedočio dok je bio u Buenos Airesu.
“Jedan bračni par imao je devetogodišnju kćer oboljelu od bolesti za koju liječnici nisu znali uzrok. Na koncu, liječnik je majci rekao da pozove svog supruga, koji je bio na poslu, radio cijeli dan, te im je rekao: ‘Djevojčica neće preživjeti ovu noć. To je infekcija kojoj više nema pomoći.’
Taj muškarac, koji nije baš sve nedjelje odlazio na Misu, imao je veliku vjeru. Izišao je plačući. Ostavio je suprugu s kćerkom u bolnici i otišao vlakom 70 km do bazilike Blažene Djevice Marije od Lujána, zaštitnice Argentine. Bazilika je već bila zatvorena, bilo je već 10 sati navečer, i on je zgrabio rešetke na ulazu u baziliku i čitavu je noć ostao tamo moleći se Djevici Mariji, boreći se za zdravlje svoje kćeri. Ovo nije izmišljotina. Ovo sam ja osobno vidio. Taj se čovjek borio.
Na kraju, u 6 sati ujutro, otvorili su crkvu i ušao je kako bi pozdravio Djevicu Mariju te se vratio kući. Cijelu se noć borio. Kad je došao kući, tražio je suprugu, nije ju našao i pomislio je da je kćerkica otišla. Rekao je: ‘Ne, Gospodin ne može to učiniti.’ I ugledao je nasmijanu suprugu, a nije znao što se dogodilo. Ona mu jer rekla da su liječnici rekli da se situacija odjednom potpuno promijenila i da je kći ozdravila.
Taj čovjek, boreći se molitvom, zadobio je od Marije milost i Ona ga je čula. I to sam ja vidio. Molitva čini čudesa, jer ona ide baš u središte Božje nježnosti, koji nas voli kao Otac. A kada ne zadobijemo određenu milost, učinit će nam neku drugu koju ćemo kroz život primijetiti. Ali, uvijek borba molitvom kako bismo izmolili milost. Ponekad tražimo nešto, ali molimo za to bezvoljno, bez borbe. Ali, tako se ne moli za ozbiljne stvari. Molitva je borba.”
