Irena Ivić, vozačica autobusa iz Milwaukeeja zaustavila je vozilo kako bi spasila maleno dijete koje je posve samo trčkaralo ulicom. Kaže kako nije napravila ništa posebno, samo joj je drago što se našla u pravo vrijeme na pravom mjestu
Ivić je vozila uobičajenom rutom kad je primijetila malo dijete koje je u crvenoj majici i potpuno boso trčalo cestom. Odmah je zaustavila autobus i potrčala za djevojčicom, donosi Index.
‘Dobro je da sam se našla u pravo vrijeme na pravom mjestu’, kazala je Ivić na svečanosti održanoj kasnije njoj u čast.
Ivić je zaustavila autobus, potrčala za djetetom i donijela ga u autobus, a čitavu su akciju spašavanja, koja se dogodila 22. prosinca, snimile nadzorne kamere.
Vrijeme je bilo hladno, a malena djevojčica, stara tek nešto više od godinu dana, bila je slabo obučena i bosa.
Kad je Ivić unijela dijete u autobus, oko nje su se skupili putnici ne vjerujući što se upravo dogodilo. Jedna je žena skinula svoju jaknu i dala je vozačici da zamota djevojčicu dok su čekali da dođe hitna služba i preuzme malenu.
‘O moj Bože, tresem se!’, kazala je Ivić držeći nježno djevojčicu u naručju.
19-mjesečna djevojčica se sklupčala u njezinom krilu i ubrzo zaspala.
Kasnije se ustanovilo da je dijete otišlo iz kuće jer je njegova majka imala određenih akutnih mentalnih problema. No policija je stupila u kontakt s djetetovim ocem i predala mu malenu.
Inače, ovo je već deveti put da su vozači javnog prijevoza Milwaukeeja pronašli izgubljeno dijete.
‘Obožavam djecu! Radila sam kao učiteljica, a imam i vlastitu djecu pa sam jako sretna što sam mogla spasiti ovu divnu djevojčicu’, rekla je Ivić.
Irena je u Prokuplju na jugu Srbije radila kao odgojiteljica, no trbuhom za kruhom krenula je u inozemstvo. Do 2005. godine povremeno je bila u Americi, nije dobro poznavala jezik, a zelenu kartu dobila je na – lutriji.
Prvo je vozila kamion, pa školski autobus, da bi na kraju dobila posao u javnom prijevozu.
– U Srbiji moja sestra čak nije ni vozila. Onda je, kada je otišla tamo, morala između ostalog i to naučiti. Kada sam vidio što je učinila i gledao snimku, plakao sam. Zaista je dirljiva ljudska priča u kojoj je netko meni blizak pokazao humanost i ljudskost – rekao je njezin brat Dejan Drobnjak, koji objašnjava da je Irena uvijek bila borac i humanist.
– Ponosan sam na svoju sestru – poručuje.
