Dr. Antonella Lavalanet, medicinska djelatnica tima za „Majčinsko i prenatalno zdravlje i prevenciju nesigurnog pobačaja”, razgovarala je s gotovo 5 000 ljudi u online prezentaciji u organizaciji časopisa Sexual Reproductive Health Matters (Spolno reproduktivno zdravlje je važno, SRHM).
Na poticaj pravne savjetnice WHO-a, Eszter Kismödi, trenutačne direktorice SRHM-a, Lavalanet je naglasila da se pobačaji moraju nastaviti izvršavati, čak i usred izvanrednog zdravstvenog stanja diljem svijeta te čak i ako su majke zaražene.
„WHO je nedavno izdala vodič za upravljanje infekcijama dišnih puteva u bolnicama. Ondje je rečeno da bi se ženin odabir i pravo na spolno i reproduktivno zdravlje trebalo poštovati bez obzira na njihov COVID-19 status. To uključuje i pristup kontracepciji i siguran pobačaj u najširem pravnom smislu”, kazala je Lavalanet.
Djelatnici WHO-a kazali su da je njihova organizacija radila s drugim agencijama UN-a na izradi uputa koje definiraju koje socijalne usluge „uključuju siguran pobačaj (!), posebice ako znamo da se ponegdje pobačaj odgađa za kasnije gestacijsko razdoblje, što sa sobom nosi rizike”, kazala je.
Lavalanet je napomenula da WHO vidi nekoliko profesionalnih organizacija, koje navode da je „pobačaj , kao i druge usluge [spolnog zdravlja] neophodan, kao odgovor vladama koje te usluge žele ukloniti s liste prioriteta”.
WHO očito stavlja pobačaj na istu razinu s medicinskim uslugama koje se pružaju ženama koje planiraju roditi svoju djecu ili imaju stvarne ginekološke tegobe, sugerirajući time da su resursi za pobačaj jednako potrebni, kao i neki drugi koji nisu povezani sa zdravstvenom skrbi u vezi COVID-19.
U situacijama u kojima zdravstveni sustav, koji se bori s koronavirusom, ne stavlja prioritet na pobačaj, WHO vjeruje da žene mogu i trebaju abortirati svoje bebe kod kuće.
„U svjetlu iscrpljivanja sredstava i ograničenog ulaska u zdravstvene ustanove, smatramo da žene same mogu izvršiti siguran pobačaj, rabeći mifepristone i misoprostol do 12 tjedna trudnoće, imajući izvor točnih informacija i pristup pružatelju usluga koje trebaju ili žele, kazao je djelatnik WHO-a.
WHO je, također, voljan odustati od određenog broja liječenja, zaštitnih mjera i lijekova, čak i antibiotika, kako bi se bez obzira na sve, pobačaji mogli nastaviti.
„Ondje gdje zalihe antibiotika nisu dostupne, pobačaji se ne bi trebali uskratiti. K tome, može se razmatrati i niz medikamenata protiv bolova. kazala je Lavalanet”.
„Kako smo rekli, opća anestezija ili zahvati u operacijskim dvoranama, nisu potrebni.”
„Gdje su ljudski resursi ograničeni, WHO preporučuje da ostalo medicinsko osoblje bude razmješteno glede pobačaja, kako po pitanju cjelovite pobačajne skrbi (!), tako i u pogledu specifičnih stvari u vezi pobačaja.”
Čini se da je Lavalanet priznala da postoji tjelesni rizik za pobačaj kod žena u kasnijoj fazi trudnoće; pro-life stručnjaci naglašavaju da su žene koje počine kemijski pobačaj također ugrožene.
U Velikoj Britaniji, gdje se westminsterska vlada premišljala o temi kućnog pobačaja prije no što je podlegla pritisku abortivnog lobija, Udruženje za zaštitu nerođene djece (SPUC), oštro se suprotstavila toj praksi.
„Da budemo posve jasni: svaki se medicinski djelatnik mora vladati u skladu sa zakonom. SPUC se stoga bori protiv tablete za pobačaj kod kuće koji povećavaju tjelesnu i psihološku opasnost za žene i trivijaliziraju oduzimanje ljudskog života pobačajem”, kazao je zamjenik izvršni SPUC-a John Deighan.
„Nepodnošljivo je da pro-abortivne grupacije koriste ovu veliku krizu za stvaranje pritiska na vladu i prijetnje dajnjim stezanjima naših resursa. Dokaz da abortivne tablete povećavaju razinu komplikacija za žene, očit je. Našem zdravstvu ne treba pritisak da se nosi još i s hitnim slučajevima – ženama koje obavljaju pobačaje kod kuće.”
Izvor: Vigilare/LifeSiteNews
