Nevjerojatno veliko srce ima čovjek imena Mohamed Bzeek. Životna misija mu je udomljavanje terminalno bolesne djece koju su napustili roditelji. No zahvaljujući Mahamedu svoje posljednje dane i mjesece provode u ljubavi, prenosi 100posto.
U posljednjih 20 godina udomio je preko 80 djece, njegov dom je raj za umiruću djecu. Sve je započelo kada je imao 62 godine i dobio dijagnozu raka debelog crijeva.
"Dijagnosticirali su mi rak 20. prosinca. Morao sam u bolnicu na operaciju, dan prije svog rođendana. Bilo me tako strah. Umirao sam od straha jer nikog nije bilo sa mnom. Morao sam se suočiti s liječnicima, ići na operaciju sam. Pitali su me gdje mi je obitelj. Žena mi je preminula, sin je hendikepiran. Bilo me strah, osjetio sam ono što djeca osjećaju, potpuno su sama. Zbog toga još više radim za ovu djecu, jer bio sam na njihovom mjestu", objašnjava Mohamed što ga je potaknulo da u svoj dom dovodi djecu koja imaju još jako malo dana života.
"Ima mnogo djece koju nitko ne želi uzeti. Jer znaju da će umrijeti, a nitko ne želi imati posla sa smrću. Ovu djecu ako ne uzmemo oni će ostati u bolnici ili nekoj ustanovi. Nitko ih neće zagrliti, nemaju vezu ni sa kime. Nitko ne priča s njima. Ja uvijek razgovaram sa svojom djecom, bez obzira jesu li slijepi ili gluhi, ja uvijek pričam s njima. Jer vjerujem da su ljudska bića i imaju dušu, osjećaje", kazao je. Djevojčica koja je trenutno kod njega niti čuje niti vidi, jedina komunikacija im je preko dodira. On ju primi u naručje ili za ruku, to je jedini način da zna kako nije sama.
Pogledajte i video
"Zamislite maleno dijete rođeno sa smrtonosnom bolešću, uzmu ga od mame i tate, možda zbog njihove ovisnosti ili zanemarivanja... Traumatizirana su, preplašena, uzmu te iz sredine gdje znaš sve i stave te negdje drugdje. Uz sve to, bolestan si i umrijet ćeš", rekao je.
Mohamed vjeruje da svako dijete ima pravo na obitelj, mamu, tatu, braću i sestre, kaže kako djeca koju on udomljava nemaju nikoga. Kao da ih je svijet zaboravio.
"Ta djeca trebaju nekoga tko će ih dovesti kod sebe doma, kako bi imali obitelj. Kako bi imali s kime pričati, kako bi imali sigurnost. Udomiteljska djeca nemaju sigurnost, kada god netko pokuca na vrata oni misle da su došli po njih i da će ih odvesti. Trebaju sigurnost i stabilan dom, mjesto koje mogu zvati dom", i to je ono što im ovaj dobri čovjek pruža. Kaže kako će udomljavati bolesnu dječicu dok god je zdrav. "Smatram ih svojom biološkom djecom, a najljepše mi je vidjeti osmijeh na njihovom licu", kazao je Mohamed.
