Primjerice u Njemačkoj, u Belgiji, Francuskoj , taj sakrament uopće više ne postoji. Samim time broj ljudi koji pristupaju Euharistiji značajno pada. Samim time broj ljudi koji nose Živog Krista u svoje obitelji pada. Zbog toga raste broj razvoda, broj uništenih obitelji. Samim time ljudi gube povjerenje u obitelj. Samim time imaju strah od života, od djece. Samim time nestaje pojam za svetost u srcu prosječnog europskog čovjeka, čije mjesto tada zamjenjuje svijet!
U onom trenutku kad je Europa odbacila Boga ostala je bez brojnih milosti. Zato živimo u Europi podjele, u Europi kaosa, nereda i mržnje. U onom trenu kad je europski čovjek zatvorio vrata Kristu na njegovo mjesto ušuljao se svijet. Nije ovo što se događa kazna Božja, nego posljedica naše volje i naših izbora. Europa je Boga odbacila a da on nije napustio svijet jasno nam pokazuje svijetlo nekih europskih zemalja koje u ovoj tami čine nešto nevjerojatno – svijetlo koje bi mi trebali slijediti.
Podaci su u ovom trenutku poznati samo za Poljsku, i svijet je naprosto šokiran. Naime u Poljskoj, sakramentu svete pričesti prije Uskrsa pristupilo je 25 MILIJUNA ljudi i podijeljeno je 25 milijuna hostija. To čini više od dvije trećine poljskog naroda. I to je snaga koja se ne smije shvaćati olako. To znači da je 25 milijuna Poljaka primilo Živog Isusa kojeg nose dalje u ovaj napaćeni svijet. Poljska je definitivno svijetlo Europe a to su pokazali mnogo puta.
Prije dvije godine pred nevjerojatnih 100 tisuća ljudi proglasili su Isusa Krista kraljem Poljske. Milijuni Poljaka potpisali su peticiju protiv abortusa u toj zemlji te u svakom trenutku žustro se bore izlazeći na ulice protiv ubojstva nerođene djece svog naroda u utrobama majki. Pritisci velebne Europe su jednako veliki kao i kod nas, ali Poljaci se bore, za razliku od nas! Način borbe pokazali su i nedavno kad su opet u milijunskom broju izašli na granice svoje zemlje s krunicom u rukama i tako pokazali cijelom svijetu kome pripadaju, kao narod – kao jedno.
Poljaci ne saginju svoje glave pred lažnim duhom vremena, njihovi pastiri također, kao mi, oni ne kleče pred bogovima svijeta nego samo pred Isusom Kristom i to je ono što ovaj svijet ne može podnijeti ali ni pobijediti.
U Hrvatskoj je hrvatski narod izdan. Mi se uopće ili vrlo rijetko borimo. I kad se borimo, nedosljedni smo, lako padamo i lako se mijenjamo po duhu vremena. Kao i naši pastiri.
No, ni nas Bog nije napustio. I kod nas se osjeti taj novi zamah Duha Svetoga pogotovo među mladim ljudima.
Zato, ne gubimo nadu nego molimo, molimo za dan kad će milijuni hrvatskih katolika opet podići svoj glas!
Ne prema svijetu koji ga želi satrati, nego prema Bogu koji nas želi blagosloviti!
