NEW AGE MUSIC Promocija enciklopedijskog priručnika NEW AGE I KRŠĆANSTVO autora dr. sc. Josipa Blaževića, franjevca konventualca (Dvorana sv. Franje, Sveti Duh 31, Zagreb, 28. siječanj 2014.) Danas predstavljamo knjigu New age i kršćanstvo dr. fra Josipa Blaževića OFMConv. Jedan od njenih dragocjenih pridonosa je poglavlje Glazba New agea, koje na koncizan i pregledan način prikazuje povijesni razvoj i osobine stilskog pravca koji se na Zapadu uvriježeno naziva New Age Music (ili skraćeno New Age, u knjizi također skraćenica NAM). Ime tog glazbenog pravca iskovao je 1975. američki gitarist William Ackermann, a prvi album pod naslovom Spectrum Suite iste je godine snimio dotadašnji jazzist Steven Halpern, koji se kasnije specijalizirao isključivo na stvaralaštvo New age glazbe. Poglavlje je značajno iz više razloga. Ponajprije zato što obrađuje zanimljivu, značajnu i kod nas ne baš previše poznatu temu. New Age Music nije kod nas doduše pustio osobito duboke korijene, ali u svjetskoj glazbenoj produkciji predstavlja zapaženu pojavu, pa se tako u kategoriji New Age Music dodjeljuju i godišnje nagrade Grammy. Prema nekim statističkim podatcima, 2012. godine je New Age Music u SAD zauzeo 13. mjesto po broju prodanih albuma (1,7 milijuna albuma)[1]. Iako je na svjetskoj glazbenoj sceni prisutan gotovo 40 godina, New Age Music je kao takav još uvijek dominantno američki glazbeni stil, što potvrđuju podatci[2] prema kojima oko 60% tržišta NAM čini Sjeverna Amerika, 30% Europa, a 10% ostatak svijeta. Radi se, dakle, o međunarodnom fenomenu (ako već ne globalnom), koji je vrijedno analizirati na način kako je to autor učinio u ovoj knjizi. Osobito zato što je od samog svojeg početka bio povezan s onim što bismo mogli nazvati „New age kulturom“. Kao drugo, važnost ovoga prikaza leži i u tome što je to – koliko mi je poznato – prvi sustavni hrvatski ogled o New Age Music. Nadam se da će navesti kvalificirane poznavatelje glazbe 20. stoljeća da u perspektivi pridonesu rasvjetljavanju te teme. Iako autor nije glazbenik po struci, svojski se potrudio prikazati dva procesa koja su dovela do nastanka New Age Music. Prvi od njih je čisto glazbeni, sadržan u brojnim stilskim pravcima glazbe 20. stoljeća, koja je nakon Schönbergova prevladavanja tonalnosti izgubila svoje dotadašnje stilsko jedinstvo. Pluralnost glazbe 20. stoljeća, kako umjetničke tako i popularne, omogućila je nastanak stilskog pravca New Age Music, što bi bilo teško zamislivo u nekom prethodnom glazbeno-stilskom razdoblju.
Drugi proces je kulturološko-religijski. New Age Music plod je promjena na polju kulture i religije do kojih je doveo višegodišnji proces rastakanja onoga što bismo mogli nazvati „kršćansko društvo“. Kada je Zapad jednom odlučio prihvatiti nove religijske pokrete kao dio svoje pluralne društvene i religijske scene, u „paketu“ s njima dobio je i njihove kulturne i umjetničke izričaje, od novopoganskih kantata do New Age Music. Uostalom, svaki kult, svaka organizirana religija ima svoju glazbu ili koristi kakvu prerađenu glazbu. Teško je, međutim, govoriti o tome da pokret New age ima sav u cjelini nekakvu prepoznatljivu glazbu, jer ne slušaju svi poklonici pokreta isključivo New Age Music, niti su svi stvaratelji NAM newageovci prema uvjerenju. Uostalom, idejnost pokreta New age ne vezuje se uz jedan glazbeni pravac, iako je još Alice Bailey naglašavala važnost glazbe u popularizaciji ideja Novoga Doba. Vidi se to i u činjenici da se prvi manifest New agea u velikom stilu pojavio u mjuziklu Kosa (Hair, 1968.) koji u glazbenom smislu nema ništa zajedničko s NAM-om. Autor se kao izvor za svoje promišljanje glazbe New agea oslonio na talijansko-američkog publicista Piera Scaruffija i njegovu knjigu Enciclopedia della musica New Age. Elettronica, ambientale, pan-etnica (Padova 1996). Problematiku je zahvatio iz perspektive povijesti glazbe, glazbene psihologije, glazbene terapeutike, sociologije i teologije. Osobito je zanimljivo pratiti opis svojevrsne „globalizacije glazbe“ prikazane u poglavlju, procesa koji je doveo do najrazličitijih eklektičkih i sinkretističkih glazbenih koncepcija, a ove su pak iznjedrile New Age Music. Kao što New age pokret daje stanovitu zajedničku perspektivu raznim oblicima ezoterijsko-okultne duhovnosti uključujući istočnjačkim kultovima i novopoganskim pravcima, tako se nešto slično zbiva u New Age Music koji miješa elemente različitih glazbenih kultura. Mogli bi se reći da u korijenu obaju fenomena leži sinkretistički pristup stvarnosti. Autor, svjestan svih mogućih ograničenja, nastojao je u poglavlju barem okvirno odrediti New Age Music u glazbeno-stilskom smislu. To nije nimalo jednostavan zadatak, jer se ne radi o koherentnom glazbenom stilu; ne spada u popularnu niti u umjetničku glazbu. Čini se da je New Age Music ipak lakše prepoznati prema namjeni skladbe ili programskom naslovu nego prema samoj glazbi, koju je osobito u elektroničkoj verziji teško razlikovati od filmske ili popularne elektroničke glazbe. Ako se usmjerimo na namjenu pojedinih skladbi, treba imati na umu da se New Age Music nakon 1975. profilirao ponajviše kao elektronička glazba za opuštanje i meditaciju. Oslanja se na očigledne mogućnosti utjecaja glazbe na ljudsko raspoloženje i psihu, koju dotiče i sam autor na više mjesta, osobito ovome: Utemeljitelj modernog poganskog kulta wicca britanski okultist Gerald Gardner (1884.-1964.) piše o moći bubnjeva koju je, na vlastitoj koži, otkrio na početku svoga duhovnog nomadizma: „Rekli su mi da me mogu napraviti ludim da se tučem. Nisam to vjerovao, pa su me posjeli, pričvrstili za stolac tako da se ne mogu izbaviti. Zatim je jedan sjeo ispred mene udarajući u mali bubanj; ne melodiju, nego neprekidni bum-bum-bum. Isprva smo se smijali i pričali… činilo se dugo, premda sam vidio sat i znao da nije. Bum-bum-bum je išao dalje i osjećao sam se glupo; gledali su me i kezili se i ta keženja su me naljutila. Shvatio sam da je bubnjanje postalo malo brže i činilo se da je moje srce lupalo veoma jako. Osjećao sam nalete vrućine. Bio sam ljut na njihova glupa cerenja. Odjednom sam se osjetio bijesno ljutitim i želio sam se izvući iz stolca; istrgnuo sam se i krenuo bih na njih, ali čim sam se počeo kretati, promijenili su takt i više nisam bio ljut.“[3] Poznato je iz glazboterapije da glazba može utjecati na psihičko pa i tjelesno stanje slušatelja. Uostalom, zato su i nastajale koračnice i uspavanke. U izboru između glazbe koja „diže“ ili koja „spušta“ New Age Music se sasvim jasno opredijelio za ovo drugo, stječući popularnost i kao omiljeno pomagalo za opuštanje nakon stresa. Zato ne smije, primjerice, imati brz tempo. Međutim, to nije sve. Autor je nastojao barem okvirno odrediti glazbene osobine New Age Music, i došao do zanimljivih zaključaka. Primijetio je da je jedna od bitnih odrednica pravca „dekonstrukcija“ tradicionalnih glazbenih parametara. New Age Music, u nastojanju da postigne eteričan i mističarski ugođaj, pribjegava jednostavnim i kratkim melodijama, izbjegava ikakve složenije ritamske figure (plesnih ritmova nema u NAM), tempo usporava gotovo do neprepoznatljivog, ali zato pribjegava češćim promjenama boje zvuka. U vokalnim i vokalno-instrumentalnim skladbama zamjetno je izbjegavanje ritma riječi korištenjem različitih vokaliza, pa čak i izmišljanjem „nepoznatog“ jezika. Takva praksa, naravno, izbacuje iz pjesama prikaz bilo kakvih ljudskih strasti i ovozemaljskih osjećaja. Kao kad vam pjevaju šumske vile i vilenjaci… Naravno, odmah se postavlja pitanje može li i kako New Age Music utjecati na duhovno stanje slušatelja protiv njegove volje? U tekstu se to nigdje ne tvrdi, a čini se da to ne sugeriraju niti stvaratelji NAM-a. Uostalom, svakodnevica nam je prepuna tolikih zvukova koje uopće ne registriramo ako nismo na njih usredotočeni! Glazba može utjecati na slušatelja tek s njegovim voljnim pristankom i svojevrsnim otvaranjem vrata svijesti. Očito s time računaju i neki stvaratelji New Age Music koji takvu glazbu stvaraju kao sredstvo za iscjeljivanje, poput Stevena Halperna. On je najpoznatiji predstavnik „iscjeljivanja“ glazbom, što je vidljivo u koncepciji njegovih skladbi poput Chakra Suite. Dakle, ako se prepustite glazbi – kako on kaže – glazba će vam pročistiti i uravnotežiti čakre i bit ćete kao nov.
Čini da se svijet unatoč takvoj glazbi nije popravio. Ni New Age Music nije postao „nova paradigma“ svjetske glazbene produkcije. U prvom slučaju je vjerojatno riječ o tome što hinduistička antropologija kao temelj koncepcije iscjeljivanja glazbom u New Ageu ne daje baš odgovor na sve. U drugom da glazbeni „jezik“ New Age Music očito nije svima razumljiv niti prihvatljiv. Izgleda da je bio u pravu stari glazbeni estetičar i filozof Eduard Hanslick, kad je na pitanje zašto je u europskoj glazbi septatonika prevladala nad pentatonikom odgovorio, da je to zato što septatonika pruža veće mogućnosti stvaranja kvalitetne glazbe od pentatonike. Glazbene mogućnosti NAM-a ipak su ograničene.
