Prvi mučenik i blaženik porijeklom iz Janjeva živio je svega 54 godine života. Redovnik-franjevac bio je 37 godina, a svećenik 32 godine. Bl. Serafin, krsnim imenom Ivan, rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. u obitelji Gašpara i Antonije Kodić. Ističući se čestitošću, pobožnošću i uzornim životom, mladi dječak Ivan odlučio je obući na sebe odijelo siromaha iz Asiza i tako se još više staviti na raspolaganje Gospodinu.
Na samom početku dvadesetog stoljeća, 1909. godine, Ivan je položio prve zavjete i dobio redovničko ime Serafin. Svoj teološki studij započeo je u Skadru, a zatim se prebacio u Graz. Šest godina nakon položio je svečane zavjete u svojoj franjevačkoj zajednici – albanskoj franjevačkoj Provinciji Blažene Djevice Marije. Iste godine, 30. lipnja, zaređen je za svećenika.
U svome životnom relativno kratkom vijeku, ali duhovno i pastoralno snažnom i ispunjenom, obavljao je službe definitora, ekonoma, profesora i župnika. Moglo bi se reći da je živio u najturbulentnijim godinama novije povijesti – kako svjetske (prvi i drugi svjetski rat), tako i lokalne (kraljevina SHS, prva i druga Jugoslavija).
U određenim povijesnim razdobljima kada nam se čini da ništa nije dobro i da ne može i da neće biti dobro, Božja providnost se uvijek pobrine da u takvim trenucima pronađe posebne ljude, posebne svjedoke života i vjere koji se potpuno stave Njemu na raspolaganje i svojim životom posvjedoče da nismo sami, da se Bog ipak brine za nas i da nas nije ostavio.
Unatoč svemu negativnom što se događa oko nas, unatoč svem beznađu, ipak uvijek zasja tračak nade i svjetlo ljubavi. Ali nipošto bez određene cijene. Ništa drugačije nije bilo ni s bl. Serafinom. Njegova krivnja, kao i krivnja mnogih drugih intelektualaca, svećenika ili laika, bila je ta što je živio u vrijeme bezbožnih diktatura koje su uništavale sve ono što se nije uklapalo u njihov nazor i način života.
Blaženi Serafin umro je mučeničkom smrću – iz mržnje prema vjeri. Naime, nakon jednog provincijskog sastanka na kojem se odlučivalo o budućnosti Provincije u tim teškim vremenima, pod lažnim je optužbama komunističkih vlasti Envera Hoxhe prisilno odveden na ispitivanje i ondje mučen. Bio je teško ranjen u dušnik. U mukama izdiše nekoliko dana poslije. Preminuo je 11. svibnja 1947. u franjevačkom samostanu u Lježu koji je u to vrijeme bio prenamijenjen u bolnicu.
Bolničarka Marie Ndoje, koja ga je njegovala u tih nekoliko dana do smrti, pokopala ga je u samostanskom vrtu. Mjesto njegova pokopa otkriveno je tek 47 godina nakon smrti.
Molimo se na osobit način ovome svecu koji bi s razlogom mogao postati zaštitnikom hrvatske dijaspore… Naime, 16. rujna 1994. godine, po svjedočanstvu ove žene, izvršena je potraga za posmrtnim ostacima fra Serafina Kodića i isti su pronađeni i postavljeni u temelje nove crkve Navještenja bl. Djevice Marije u Lješu.
Službeni postupak za njegovu beatifikaciju započeo je 10. studenog 2002. godine u Skadarskoj biskupiji. Kauza za beatifikaciju službeno je završila 8. prosinca 2010. U tom procesu bilo je uključeno 38 albanskih mučenika, među njima i fra Serafin Glasnović Kodić.
Dana 5. studenog 2016. godine ovi albanski mučenici proglašeni su blaženicima: “Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac”. (Iv 12, 24-26).
