Koje vrste praznovjerja su najčešće kod naših vjernika? S kojima se susrećete, što je uzrok praznovjerja? Često se nose amajlije, šalju pisama Majke Božje Fatimske…
Razum bez vjere vodi u besmisao. Vjera bez razuma vodi u praznovjerje. Praznovjerje je vjera u prazno. Prazna vjera. Poput prazne puške. Već u rečenome sadržan je i uzrok praznovjerja. Uzrok je infantilna vjera. Mnogi su kršćani stekli sveučilišnu diplomu na području svjetovnih znanosti a na vjerskom području ostali su na razini vjerskog znanja iz osnovne škole. Odsutnost osobnog iskustva Božje ljubavi uzrok je što jedan dio vjernika čak i relikvije svetaca i nabožne predmete (medaljice sv. Benedikta, škapulare…) shvaćaju praznovjerno. Ili trguju s Bogom, nekim zavjetima žele pobjeći od križa, postići zdravlje ili kakav ovozemaljski uspjeh. To ne znači da je pogrešno moliti za zdravlje ili uspjeh. Nego to znači da se treba osloboditi svih “tehnika” i “formula” koje će taj uspjeh zagarantirati. Iznad svega kršćanin treba ponizno tražiti volju Božju, živjeti sakramentalno, i Bogu prepustiti da njegove molitve usliša ili ne usliša, u poniznosti otkrivajući kakav plan Bog ima s njime. Raspoznajem tri vrste praznovjerja.
Potraga za identitetom.
Prisutno je osobito kod mladih koji se poistovjećuju sa svojim idolom, glumcem, pjevačem ili sportašem. Što vide na njima to i sami nose, ne razmišljajući o značenju simbola. Ako vide u Tompsona krunicu, ili medaljicu sv. Benedikta oko vrata, stavit će ju i njegovi obožavatelji. Ako kod Madoninne vide crveni konac oko ruke, stavit će ga i njezini obožavatelji. Isto vrijedi i za anarhističke i dijaboličke simbole bandova heavy metala, i inih, križ naopačke, peace, lubanja, ili bilo koji drugi znak. Tu nema voljnog opredjeljenja ni u kome pravcu, ni prema dobru ne prema zlu, nego na vidjelo dolazi mladenačka obijest, bunt, povodljivost za idolima ili trendovima vremena.
Potraga za zdravljem.
Ovdje je u igri eksploatacija ljudske naivnosti i nevolje. Razni šarlatani prodaju svoje talismane, kao što su Bracino trinaestokrako sunce, magnetski privjesci svih vrsta i oblika, magnetski madraci, energizirano rublje, energizirane čaše, energizirana voda, piramide, razni kristali, jantarne ogrlice za djecu… Neki su se dosjetili da čak i svoje, inače jedva probavljive knjige, prodaju pod “energizirane”, uz obećanje da iscjeljuju one koji ih posjeduju. Strah od negativnih zračenja multiplicirao je novu vrstu energetskih talismana kojima nema broja ni kraja.
Srećonošci i zaštita od magije.
Strah suvremenog čovjeka od slobode i donošenja životnih odluka razvidan je u obraćanju vidovnjacima i astrolozima za savjet. U ovu kategoriju spada nošenje zapisa, zodijačkih znakova, slijede ih bijeli slonići koji se drže u kućama, konjska potkovica, tursko ili grčko oko, anđeoske figurice, anđeoske karte, bacanje riže na mladence, lančana pisma (sv. Ante, Majke Božje Fatimske…), itd. Za njima se poseže kako bi se zaštitilo od “uroka” i postigla sreća. Jedna pedijatrica mi je pripovijeda kako je više puta u bolnicama katoličkim roditeljima prigovorila što na djecu stavljaju crvene končiće oko ruku, navodno protiv uroka, zatim jantarne ogrlice oko vrata, opet protiv navodne zubobolje, a nisu svjesni da se ogrlica može zaplesti i ugušiti dijete, dudice s lubanjama, i druge čudovišne igračke.
Kako komentirate fenomen da se sve više – i među vjernicima, ali i onima koji to nisu – nose narukvice, medaljoni?
Sekulariziram je ovome svijetu oduzeo dušu, obnažio ga, otuđio, učinio hladnim. Slično Disneyevoj priči o Snježnoj kraljici koja ovih dana igra u kinima. Istjerivanjem osobnog Boga judeokršćanske tradicije, zahvaljujući kojemu je svijet demitologiziran i stvoren preduvjet za suvremenu znanost, ponovno su otvorena vrata vitalističkim silama i zloj sudbini koja ulijeva jezu. Strah se uvukao pod kožu ljudi. Depresija je postala treći najveći zdravstveni problem u tehniciziranom svijetu a predviđa se da će do 2020. godine postati drugi. U Hrvatskoj od depresije boluje 300.000 osoba. Ljude hvata panika pred mogućim kozmičkim katastrofama o kojima mediji stalno izvješćuju, atomskim ratovima, zatrovanjima vode i hrane, a možda su im nezaposlenost i suvremeni stresni tempo života najteža mora. Popularnost čudotvornih talismana svjedoči o potiskivanju racionalne i buđenju magijske svijesti te tihom kriku suvremenog čovjeka za transcendentalnim smislom i povratkom svetoga u svakodnevicu. U pozadini je uvijek vapaj za smislom i spasenjem.
Na što bi u tim praksama trebali paziti?
Trebalo bi ih se kloniti. Ne priliče racionalnim bićima, a još manje kršćanima. Dotrajala konjska potkovica ni konju više ne služi za sreću, pa zar je moguće da se sreći od potkove nada moderni čovjek ponosan na svoj uspon na Mjesec?
Katolička Crkva osuđuje nošenje amajlija. Zašto?
Amajlije treba razlikovati od talismana. Amajlije su prirodni neobrađeni objekti (medvjeđa kandža, zečja šapa, djetelina s četiri lista) za koje njihov vlasnik vjeruje da mu donose sreću. Amajlija se ne može napraviti, nego pronaći u prirodi i posvojiti. Talisman je objekt (ankh, potkovica, pentagram) napravljen od čovjeka za koji njegov vlasnik vjeruje da je od žreca ili maga impregniran (“energiziran”) magijskim moćima za otklanjanje nesreće ili donošenje sreće. Katolička crkva osuđuje nošenje amajlija i talismana, najprije jer predstavljaju zastranjenje u štovanju pravoga Boga i grijeh protiv prve Božje zapovijedi, a uz to su protivna i zdravom razumu jer ne ispunjavaju ono što obećavaju.
Je li takva praksa možda započela od nekih ponašanja koja su bliska New Ageu ili nekim novim alternativnim vjerskim zajednicama?
Praznovjerje je puno starije od New agea, pa i od samog kršćanstva. New age je mogao tek potencirati neke njegove oblike.
Određenim se stvarima i djelima pripisuju »božanske moći« koje oni zapravo nemaju. Ali ipak treba napraviti razliku između križa i ostalih simbola?
Potpuno ste u pravu. Makar smo zakoračili u treće tisućljeće, i Krist se naviješta već dva tisućljeća, još uvijek mrak poganstva i praznovjerja nije iščeznuo iz duša europskih kršćana. Nije problem u marokanskim, filipinskim, ili inim iscjeliteljima koji navodno lijeće energijama pet planeta, sedam mrkava, pogledom ili masturbacijom, problem je u primitivnoj svijesti našega naroda kojemu treba nova evangelizacija. Štovanje križa, kršćanskih medaljica ili relikvija svetaca, treba razlikovati od praznovjernog nošenja talismana i amajlija, jer se ono temelji na otajstvu utjelovljenja Riječi Božje. Oni su kao prometni znakovi uz cestu, putokaz Bogu, od kojega primaju istinsko značenje i moć, i na koga upućuju.
