Hodu za život su se pridružili i gospođa Slavica Kadić i njezin sin Adam te je sa predstavnicama Hoda za život održala konferenciju za medije u Županji: „Adam je je prije nepunih mjesec dana ujedinio Hrvatsku. Izbrisao je sve podjele, svi smo bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest ili politički stav stali iza Adama i ovom dječaku sa Downovim sindromom dali mu podršku – da zajedno sa drugom djecom u svojoj zajednici, na glavnom oltaru, primi Prvu pričest. Danas Adam i njegova majka daju podršku svoj nerođenoj djeci – osobito onoj koja imaju Downov sindrom – tražeći da se poštuje njihovo pravo na život: Nitko nema pravo djeci kao što je Adam uskratiti pravo da se rode i ostvare svoje snove! Adam je uz nas da nas ponovo ujedini i upozori da su neki drugi, oni nerođeni diskriminirani i da im se uskraćuje temeljno ljudsko pravo- pravo na život!“ , na početku tiskovne konferencije rekla je Hajdi Begović, glavna koordinatorica Hoda za život.
Slavica Kadić, Adamova mama bila je jasna:„Ja sam za ovu akciju Hod za život, jer imam 5 djece. Moj Adam je peto dijete. Rođeno s Downovim sindromom premda nisam znala da će imati Down sindrom, ali na sve to rekla sam:“On će se roditi, jer svi imaju pravo na život“. Mislim da nitko nema pravo oduzeti nekome život. To jedino dragi Bog zna koga kome i zašto daje i kako je. I dragi Bog će dati svima snage da izdrže sve to. A djeca sa Downovim sindromom su jedno veliko blago. Ja mislim da oni jako ujedine svoju obitelj. Ima tu teških trenutaka i bude stvarno teško ali bude i jako puno lijepih stvari, tako da su oni jako draga djeca.“
„Cijela Hrvatska je stala uz nas kada je moj Adam trebao ići na Prvu pričest, pošto nije mogao biti na oltaru. I ja bih željela da sada isto tako cijela Hrvatska stane uz ovu nerođenu djecu i djecu s Downovim sindromom – da im se da prilika za život, jer i ona imaju pravo na svoje djetinjstvo, kao i svako dijete.”
Kristina Bakula, jedna od organizatorica Hoda za život, upozorila je da je “korištenje medicinskih pretraga, poput amniocenteze, za otkrivanje neizlječivih bolesti, koje imaju samo jedan cilj – eliminiranje bolesne djece – suprotno Konvenciji o ljudskim pravima i Biomedicini, jer cilj takvih testiranja nije zdravlje – već prekid života takve djece.”
Takve prakse podrazumijevaju da život djece i osoba koje nisu savršeno zdrave nije jednako vrijedan kao život osoba koje nemaju genetski poremećaj. Nedavno je Island objavio kako su 100% slobodni od djece sa Downovim sindrom. Mi ne želimo da hrvatsko društvo ide u smjeru ovakvog stvaranja „čiste“ rase. Dio ljudske stvarnosti su bolesti – neke su nasljedne, neke nisu. Neke se vide odmah, na početku života, dok je dijete u majčinoj utrobi, neke se vide u mladosti, neke u starosti. Genetski poremećaji i bolesti ne oduzimaju vrijednost niti dostajanstvo ljudskom životu. Mi se zalažemo za društvo koje poštuje različitost te slabije i ranjivije – štiti,a ne eliminira. Mi držimo da Adam i njemu slična djeca imaju pravo na našu solidarnost i i potporu. I kad idu na Prvu pričest i kad su u majčinom trbuhu. I kad im trebamo osigurati da idu u vrtić i u školu. A da su država i društvo dužni obiteljima pružiti konkretnu pomoć kako bi ostvarili kvalitetan život“, naglasila je Kristina Bakula.
“Danas imamo šarene čarape iako danas nije taj dan kad se nose različite čarape, jer želimo upozoriti da se mnogima sa Downovim sindromom ne uskraćuje samo mogućnost da se kvalitetno uklope u zajednicu ,već im se uskraćuje život“, zaključila je Hajdi Begović glavna koordinatorica Hoda za život”.
