Uvod
Tečaj čuda (A course in Miracles) predstavlja jedno od kapitalnih djela newageovske duhovnosti, pred nekoliko godina prevedeno i na hrvatski jezik i objavljeno u jedanaest svezaka. Od početka treba biti jasno da se pojam „čuda“ u spomenutom opusu ne odnosi ni na kakve vanjske fenomene, nego na monističku filozofiju neodualističke advaita vedante, prema kojoj ne postoji ništa što bi bilo odvojeno od Boga (Śa’nkarino učenje). Nijekanje postojanja zla i grijeha Tečaj čuda dovodi u odnos s Kršćanskom znanošću (Christian Science) u kojoj je odgojen William N. Thetford.
Podrijetlo Tečaja čuda
Autorica kontroverznih „objava“, poznatih pod imenom Tečaj čuda,jest Židovka dr. Helen Schucman (1909.-1981.), asistentica pročelnika odjela za psihologiju prezbiterijanske bolnice u New Yorku i profesorica Medicinske psihologije s Koledža za liječnike i kirurge pri Sveučilištu Columbia u New York Citiyu. Shema njezinih „objava“ pomalo je stereotipna, karakteristična za mnoge suvremene „kanale“, koji su se najprije izjašnjavali kao skeptici naspram poruka koje su primali, energično niječući da su oni sami izmislili te poruke. Ateistički orijentirana H. Schucman, koja nije vjerovala u parapsihološke fenomene, kako sama piše, doživjela je preokret nakon određenih vizionarskih iskustava i kad joj se javio „unutarnji Glas“, koji joj je jednog dana jasno rekao: „Ovo je Tečaj o čudima. Molim te bilježi.“ Nakon perioda ignoriranja „Glasa“,ona je svoje doživljaje konačno povjerila svome pročelniku odsjeka za psihologiju, dr. Williamu N. Thetfordu (1922.-1988.), otprije sklonom ezoteriji, koji ju je ohrabrio da slijedi taj svoj „unutarnji Glas“ i zapisuje njegove poruke. Poruke je primala nekom vrstom brzog unutarnjeg diktiranja.
Iz teksta se dade zaključiti da bi autor „objava“ bio Isus Krist. Kristologija Tečaja čuda u Isusu vidi običnog čovjeka, ali koji je prvi u svojoj braći vidio Kristovo lice i koji se sjetio Boga: „Tako se on poistovjetio s Kristom, prestao je biti čovjek i postao jedno s Bogom. […]. Da li je On jedini Božji Pomagač? Zaista nije. Krist preuzima mnoge oblike s raznim imenima sve dok se ne prepozna njihova jednost.“ (Tečaj o čudima, XI, 5) Proizlazi jasno da je Isus Krist tek jedan u mnoštvu jednakih (nipošto jedini Spasitelj, kako uči Crkva!), koji je postigao samoostvarenje koje svi mi možemo i moramo postići.
Primanje poruka odvijalo se kroz kojih osam godina (1965.-1973.). H. Schucman je najprije primila Tekst (669 stranica), potom Radnu knjigu za učenike (488 stranica), i na kraju Priručnik za učitelje (92 stranice). H. Schucman, koja do smrti nije priznala autorstvo primljenih „objava“, piše: „Ne shvaćam tko je pravi autor rukopisa […]. Na mnogo mjesta u tekstu sam Glas se izražavao bez dvojbi glede Autora. […]. Ne razumijem događaje koji su doveli do teksta. Ne razumijem proces a ne razumijem ni tko je autor. Za mene bi bilo beskorisno tražiti objašnjenje.“
Potraga za „Unutarnjim Učiteljem“
Prema H. Schucman, cilj Tečaja čuda nije osnivanje novog kulta, nego „pokazati put na kojem će neki ljudi moći pronaći svog unutarnjeg Učitelja“. Kao i ostala učenja New agea, tako i Tečaj čuda, ispod kršćanskog privida, promiče „univerzalnu duhovnost“ lišenu institucionalnih religija. Najvažnije je da teorija prijeđe u praksu, tako je Radna knjiga sastavljena od 365 vježbi, po jedna za svaki dan u godini. Cilj Radne knjige je sustavna preobrazba svijesti i stvaranje nove percepcije.
Širenje Tečaja čuda
Tečaj čuda za tisak je priredio 1975. godine K. Wapnick, a na engleskom jeziku objavila ga je iste godine Zaklada za unutarnji mir (Foundation for Inner Peace, sa sjedištem u Americi), i odmah je postao najuspješnije kanalizirano djelo u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, s više od milijun prodanih primjeraka. Načela Tečaja čuda utjecala su također i na svijesti milijuna drugih ljudi koji ga nisu čitali, ali su se s njime sreli neizravno, preko popularnih knjiga duhovne samopomoći.
Svoje gorljive pristaše Tečaj čuda našao je u Crkvama Nove misli (New Thought churches) s čijim usmjerenjima se uvelike podudarao. Zaklada za Unutarnji Mir nastala je s ciljem očuvanja copyrighta i promicanja Tečaja čuda u svijetu. Nije joj bio cilj sputavati ili kontrolirati formiranje studijskih grupa i širenje učenja. Zahvaljujući njezinoj fleksibilnosti, različite organizacije uspjele su razgranati mnogovrsna djelovanja. Saul Steinberg, vlasnik Coleman Graphics, koji je izvorno objavio Tečaj čuda, osnovao je Miracle Life, Inc (Čudesni život),danas Miracle Experiences (Čudesna iskustva), Inc, u svrhu objavljivanja s Tečajem povezanih materijala, promotivnih konferencija i radionica. Centar za distribuciju čuda (Miracle Distribution Center) postao je središtem međunarodne mreže studijskih skupina, dok je centar u San Franciscu postao prva skupina koja se razvila u crkvu i ponudila tečaj za formiranje vlastitih svećenika i njihovo ređenje.
Prve skupine Tečaja čuda nikle su u Sjevernoj Americi, a kroz osamdesete proširile se diljem svijeta. U organizaciju pokreta uključuju se nove generacije učitelja, među kojima spominjemo samo Kenneth i Gloriju Wapnick, Mariannu Williamson, Taru Singg i dr. Geralda Jampolskog.
Centar za ozdravljenje stavova Geralda G. Jampolskog
Ime newageovskog psihijatra dr. Geralda G. Jampolskog hrvatskoj javnosti nije nepoznato. Njegova knjiga Umijeće opraštanja. Ključ za mir sa sobom i drugima izašla je, nažalost, u izdanju katoličke izdavačke kuće „U pravi trenutak“ iz Đakova (1998.), zahvaljujući kojoj se Tečaj čuda potkrada i u katoličke sredine. Jampolsky je osnivač Centra za ozdravljenje stavova (Jampolsky’s Center for Attitudinal Healing), koji predstavlja prvu organizaciju za promicanje Tečaja čuda u liječenju psihičkih oboljenja. Na izgradnju spomenutog Centra, prema njegovim vlastitim riječima, Jampolskog je godine 1975. potaknuo njegov „unutarnji vodič“ (usp. Umijeće opraštanja, str. 14.), da ne spominjemo da je i sam Jampolsky voditelj Tečaja čuda (usp. Umijeće opraštanja, str. 44.). Jampolsky, nadalje, u spomenutoj svojoj knjizi, piše o svom „duhovnom traganju“ koje je završilo Tečajem čuda (koji je na njega „imao dramatičan učinak“), kao jednom od mnoštva putova do Boga: „U tijeku mog duhovnog putovanja postajalo mi je sve jasnije da imade različitih puteva k Bogu, i ‘Tečaj u čudesima’ je put koji sam ja sebi našao da bi dospio do duhovne zrelosti“ (Umijeće opraštanja, str. 11-12). Sam Jampolsky ističe da su tri ključna pojma njegove knjige (usp. Umijeće opraštanja, str. 12) istovjetna Tečaju čuda; ozdravljenje se postiže: a. kad se opraštanjem oslobađamo osjećaja krivnje i straha; b. kad naš jedini cilj postane unutrašnji mir (inner peace); c. i kad naučimo slušati svoj unutarnji glas (inner voice).
Tečaj čuda, razvidno je, nije u skladu s kršćanskom objavom, zbog čega, zajedno s knjigom Geralda G. Jampolskoga, koja je nastala na newageovskim „objavama“, treba biti maknuta iz kršćanskih polica kao newageovski derivat.
