Maleni u mobitelu vide prvo slike obitelji, pa crtiće, potom prve igrice. Osmogodišnji Ivan, kao i većina vršnjaka, uživa u borbama svojih junaka. Kaže kako u igricama osvoji trofeje i medalje i da ga to veseli.
To bilo loše, da igrice i ekrani nemaju prava ovisnička svojstva, vrlo brzo tjeraju ih da igraju duže i duže. Neke mame ograničavaju korištenje, ali znaju kako to ide.
Taj mali mozak ujutro se budi i traži mobitel.
Mama Marijana kaže da bi njezino dijete navečer gledalo crtiće i da mu to nisu mogli zabraniti. Ne bi mu mogli iščupati telefon. To bi bili tantrumi po 40 minuta.
Igranja od 5, 6, pa i više sati na dan brzo dovedu do žestoke ovisnosti, istaknuto je na stručnom skupu u Splitu. Marija Tešija iz Centra za pružanje usluga u zajednici kaže kako je desetogodišnji dječak demolirao cijeli stan nakon oduzimanja mobitela.
Kako ovisnost utječe na djecu?
Dijete od 10 godina demolira cijeli stan zato što mu je oduzet mobitel. Mozak je nakon sati igrica toliko zasićen da više nema volje ni za što drugo. Dijete zato pada u anksioznost, pa i depresiju.
Da, utječe na pamćenje, pogotovo na kratkoročni dio pamćenja, postaju visoko anksiozni, nemaju zadovoljstva u ničemu, poremećaj spavanja, hranjenja, kaže psihijatar Željko Ključević.
Tinejdžeri uz mobitel ustaju, ručaju i idu na spavanje. A zbog izrugivanja vršnjaka na društvenim mrežama sve češće završe i na psihijatriji.
Po podacima Plavog telefona, za 50 posto je poraslo pretraživanje podataka o suicidu i samoozljeđivanju kod naše djece i adolescenata, kaže Danijela Perić Krstulović iz splitskog Centra za socijalnu skrb. Zbog svega stručnjaci i ravnatelji razmišljaju o apsolutnoj zabrani mobitela u školama.
Davor Šimić, predsjednik aktiva ravnatelja škola iz Splita kaže da učenici snimaju svašta.
Rugaju se djevojčicama zbog frizure, nosa, općenito izgleda, koriste društvene mreže da bi ismijavali, piše dnevnik.hr
Izneseni podaci alarm su roditeljima da čvrsto ograniče djecu u uporabi mobitela.
