Za one koji nisu upoznati s Fortniteom , to je iznimno popularna brza videoigra koja je objavljena u ljeto 2017. Otada je prikupila više od 200 milijuna registriranih igrača diljem svijeta. Svaka igra uključuje stotinu igrača koji su bačeni na virtualni otok i pucaju jedni na druge sve dok jedan pobjednik ili tim igrača ne eliminira ostale igrače. Igra se nudi besplatno, ali igrači mogu i kupuju mnogo korisnih dodataka tijekom bitke.
Fortnite je napadnut iz mnogih kutova: neki jednostavno kažu da je loš za djecu. Drugi tvrde da stvara veliku ovisnost. Igrom gubi nebrojene sate koje je bolje provesti na konstruktivnije načine. A igra pucaj i ubij nedvojbeno je nasilna i koristi vulgarnost.
Izbjegavanje moralne osude
Sve su ovo valjani razlozi da budete protiv Fortnitea. Međutim, malo tko postavlja mučna pitanja: Je li Fortnite grešan? Vodi li to do grešnih djela? Može li njegovo igranje biti grešno?
Netko bi se trebao pozabaviti moralnim pitanjem. To bi barem trebalo biti tema propovijedi i vjerskih komentara. Pa ipak, tišina koja okružuje moralni problem igranja Fortnitea je apsolutna. Nitko to ne želi dirati. Govor o vrlo specifičnom grijehu nosi rizik da nekoga uvrijedite – čak i unutar obitelji ili doma. Mnogi radije govore o grijehu u nejasnim terminima jer ima poželjan učinak da religiju učini nevažnom za suvremeni svijet.
Stoga bi donošenje moralnog suda o Fortniteu bio izvrstan način da se Crkva učini relevantnom. To bi pokazalo da Crkva ima mišljenje o određenim stvarima koje utječu na svakodnevni život ljudi. Nazivajući te stvari grešnima, vjernici bi se otvoreno sukobili s kulturom koju treba izazvati. Ljudi bi stvari nazvali pravim imenom.
Međutim, neka se izazivač pripazi. Oni koji stvari nazivaju grešnima navući će na sebe gnjev onih koji poriču grijeh. Budite spremni da vas osuđuju oni koji druge osuđuju.
Stoga će odgovor na pitanje je li Fortnite grešan biti bolan. Najbolje ga je popratiti logičnim objašnjenjem.
Odgovaranje na pitanje
Najbolji način da procijenite Fortnite je analizirati njegove loše učinke . Izvještaji s bojišta nebrojenih domova vrlo su inkriminirajući.
Djeca, posebno dječaci, ne spavaju od igre. Oni se izoliraju i postaju grubi, nasilni i nemilosrdni. Neki se debljaju zbog nedostatka tjelesne aktivnosti. Drugi gube na težini zbog odbijanja jesti zbog intenzivnog igranja igara. Neki kradu novac kako bi platili dodatke za igru. Stres za obitelji je ozbiljan jer igrači gube interes za obiteljske stvari, ne slušaju roditelje i stvaraju sukobe.
U moralnim raspravama često se zanemaruju roditelji koji ne uspijevaju vježbati potrebnu hrabrost i ne obuzdavaju djetetovu opsjednutost igrom. Popuštaju izljevima bijesa svoje djece i dopuštaju im da se prepuste takvom ponašanju.
Sve te loše posljedice uključuju grijeh. Grijeh uvijek dovodi do samouništenja i sukoba poput onih koje uzrokuje Fortnite. Ovakva ponašanja mogu biti čak i smrtno grešna ako uključuju svojevoljno ponašanje koje je ozbiljno štetno za njih same i one oko njih. Oni su prije svega grešni jer vrijeđaju Boga djelujući protivno poretku koji je on zaveo u društvu.
Neće sve epizode igre uzrokovati ovakva ponašanja. Međutim, kada Fortnite potiče ta djela, igra postaje agent koji olakšava grijeh i mora se izbjegavati.
Igrači Fortnitea griješe protiv umjerenosti .
Branitelji Fortnitea reći će da igra nije grešna jer pravi problem nije igra, već način na koji igrači koriste igru i koliko dugo je igraju. Nadalje tvrde da ako se igra umjereno, igra se može tolerirati, pa čak i poticati jer razvija korisne “vještine”. Na ovaj način, zagovornici se nadaju da će odvratiti kritike i insinuirati da većina igrača može nastaviti igrati Fortnite “umjereno”, bez rizika za svoje duše.
Međutim, takvi promotori ne razumiju pravu prirodu igre. Gore navedeni grijesi samo su posljedice strukturnog dizajna Fortnitea. Igra nije zamišljena za umjereno igranje. Ima ugrađene značajke koje ga čine krajnje neumjerenim i stoga grešnim.
Umjerenost je vrlina kojom se upravlja i umjereno prirodnim apetitima i strastima u skladu s normama koje propisuje razum. Kad ljudi nisu u stanju upravljati svojim apetitima i strastima, čine grijeh neumjerenosti.
Fortnite je napravljen da se dopadne mladim dečkima koji lako mogu izgubiti kontrolu nad svojim strastima.
Mladi su posebno osjetljivi na Fortniteovu neumjerenost. Psiholozi već dugo upozoravaju da mala djeca imaju sustave samokontrole koji nisu u potpunosti razvijeni. Igre kao što je Fortnite potiču oslobađanje dopamina, hormona zadovoljstva koji uzrokuje vrlo ovisno ponašanje , poput onog kod droga.
Nova tehnologija i programiranje učinili su Fortnite privlačnim, interaktivnim i uzbudljivim. Njegovi brojni potencijalni zapleti i platforma za više igrača stimuliraju mozak i tjeraju igrače da još više žude za njim. Poput automata za igre na sreću, tvorci igrica uveli su nepredvidive i promjenjive rasporede nagrada koji također otežavaju isključivanje.
Stoga je glavni problem Fortnitea to što potiče neumjerenost. Potiče pojavu tjeskobe, depresije ili poremećaja raspoloženja koji se manifestiraju u interaktivnim medijskim okruženjima. Neće svaka epizoda uključivati grijeh neumjerenosti. Međutim, kada igra uzrokuje ove krajnje neuravnotežene pozicije kod igrača (a to se često događa), ona postaje grešna i treba je izbjegavati.
Kada igranje igrice prijeti rušenjem obitelji, to je također grešno i roditelji bi trebali poduzeti mjere protiv toga.
Poricanje grijeha
Takva će razmatranja neizbježno iritirati one koji vide igre poput Fortnitea kao priliku za zabavu i razonodu. Iako igra uništava živote mnogih igrača, zagovornici igre radije bi živjeli u poricanju njezinih opasnosti. Najvjerojatnije će kritizirati one koji se protive Fortniteu kao krute i netolerantne.
Pravi razlog za ovo neprijateljstvo je poricanje grijeha i moralnog zakona. Stoga je osuda Fortnitea podsjetnik da grijeh postoji. Mora se izbjegavati donošenje moralne presude jer je štetna i neosjetljiva za one koji griješe.
Odbijajući priznati pojam grijeha, ova sekularna perspektiva niječe kršćanstvo. Jer ako grijeh nije stvaran, onda naše otkupljenje po našem Gospodinu Isusu Kristu postaje neshvatljivo i Crkva gubi svoju logičnu vezu s poviješću i životom.
Stalna borba Crkve sa suvremenošću odavno je pretjerana. Progresivni elementi unutar Crkve inzistirali su na tome da se Crkva prilagodi svijetu i da ne govori o grijehu. Kao rezultat toga, Crkva se povukla iz mnogih kulturnih rasprava koje uključuju crkveni nauk i njezino posvećujuće poslanje. Takvo povlačenje olakšava slobodnu vladavinu grijeha posvuda.
Traženje rješenja
Zato je toliko važno da Crkva progovori protiv grijeha i kulture. Crkva mora raditi na posvećenju duša. Ona treba iznijeti svoje stavove i hrabro se suprotstaviti igrama, modi i opcijama zabave koje razaraju moral društva. Ona mora predložiti moćne i čudesne alternative u skladu s ljudskom prirodom i praksom vrline.
Kada se pojavi nešto poput Fortnitea, Crkva se ne bi trebala bojati zauzeti stav, makar on bio i nepopularan. Mnogi katolici žude za vodstvom u ovom pitanju. Vrijeme je da Crkva ponovno preuzme ulogu u oblikovanju naše kulture.
Izvor: Ivan Horvat
