U skladu s tim prvim čitanjem je i poveznica današnjeg evanđelja u kojem Marija svu svoju pažnju posvećuje Isusu koji im je došao u goste. Abraham je znao kako je vrijeme za Boga tako dragocjeno za čovjeka.
Zato sve čini kako bi trojica iskusili njegovo gostoprimstvo i to čini tako da mu sva pažnja bude na njima. Tako on pokazuje da ima stvari koje su važne i stvari koje su najvažnije i da o najvažnijima ovisi sav drugi tijek života.
Zbog toga Abraham na kraju prima i poseban blagoslov koji se ticao njegove kuće i obitelji. O vremenu izdvojenom za Boga ovisi blagoslov obitelji!
Shvatiti u svojim aktivnostima da ipak postoji nešto najvažnije potiče nas da se u datom trenutku zaustavimo i tako svojim postupkom dademo primjer i drugima. Jako je dakle važno kakav primjer ostavljamo svojim ukućanima, svojoj djeci, unucima, generacijama što dolaze.
O tome će naime ovisiti hoće li primiti blagoslov ili prokletstvo, hoće li se djeca rađati s blagoslovom ili prokletstvom.Ako se Bogu ne iskazuje dužno štovanje onda sve naše aktivnosti, koliko god one bile dobre i plemenite, na kraju dođu do praznine i besmisla koji zahvaćaju ljudsko srce...
To je morala naučiti Marta u današnjem evanđelju... Njezina lekcija je lekcija svima onima koji odbijaju priznati kako je glavni razlog njihova nezadovoljstva upravo u tome što su zanemarili ono dragocjeno vrijeme za Boga.
Ono što je Abraham ostavio kao primjer svojoj obitelji i generacijama što dolaze, to je Marta trebala naučiti iz primjera svoje sestre Marije. Marija je, slično Abrahamu, zaustavila svoje aktivnosti kako bi svoje vrijeme posvetila samo Isusu, kako bi u sabranosti svoje nutrine mogla čuti njegovu riječ i iskusiti blagodati njegove blizine.
Ona je znala da ne može istovremeno biti s Isusom i trčati uokolo, zato je odlučila na trenutak se zaustaviti za ono što je važnije. Poslove spremanja i priprave i ona je zasigurno obavljala do onoga trenutka kad je Isus stupio u njihovu kuću.
Moramo znati kako će poslova i obveza uvijek biti, a presudno će biti za stanje naših duša jesmo li se zaustavljali kako bismo čuli Božju riječ i primili hranu vječne okrijepe.
PORUKA PREKO MARTE UPUĆENA JE I SVIMA NAMA...
Sukob Marte i Marije sukob je između vremena potrebnog za rad i svakodnevne obveze i vremena potrebnog za Boga. U svojim aktivnostima u opasnosti smo da zaboravimo na Isusa koga smo po krštenju primili u svoj život, u svoje kuće. Događa se da pojedinci tako žive, tako rade, da sve stižu ali posve zanemare Gospodina.
Prošle godine mi jedan, inače drag i pošten čovjek, kaže: „Velečasni, evo počinje mi sezona, pa se vidimo na jesen.“
Pogledam ga s upitnikom, i zapitam: „Nije valjda da i ti ideš u Njemačku?!“
On se na to nasmije, pa će mi: „A ne, nisam poludio pored toliko posla ovdje. Nego budući da ću sada u sezoni raditi po cijele dane neću moći dolaziti u crkvu.“
Tada sam mu rekao: „Marta, Marta za puno toga se brineš, a jedno je potrebno.“
Vidio sam da nije razumio pa sam mu objasnio i nakon toga se ozbiljno zamislio. Nedugo nakon toga vidim ga na nedjeljnoj svetoj misi sa ženom i djecom, a poslije mise mi dođi i kaže kako je odlučio promijeniti raspored i da se sada osjeća nekako puno smirenije.
Ako sve drugo možemo isplanirati, zašto se događa tolikima da će bez ikakvoga srama reći kako nisu imali vremena za nedjeljnu svetu misu, za osobnu i obiteljsku molitvu...
Trebaju li se zapitati koliko im je zaista stalo do vlastite obitelji, do budućnosti vlastite djece. Kakav im to primjer ostavljaju i kakvu budućnost ako im nisu osigurali Božji blagoslov. Što će im sve imanje, svi poslovi, bankovni računi ako to najvažnije nisu osigurali svojim potomcima...
Vrijeme izdvojeno za Boga tako je dragocjeno i blagotvorno za čovjeka. U svojim planiranjima i poslovima neka nam to uvijek bude na pameti.
Piše Petar Galić, OP/dominikanci.hr
