Dijete koje doživljava ravnodušnost, uči se biti osamljeno.
Dijete koje doživljava kritiziranje, uči osuđivati.
Dijete kojemu se često prigovara ne primjećuje da ga okolina voli.
Ako se dijete ismijava, ono uči biti povučeno.
Dijete koje doživljava osramoćenje, uči se stidjeti samoga sebe.
Dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav.
Dijete koje doživljava toleranciju, uči biti strpljivo.
Ako se dijete ohrabruje, ono se uči samopouzdanju i sigurnosti.
Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro.
Dijete koje doživljava poštenje, uči se biti pravedno.
Ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju.
Ako dijete doživljava odobravanje, ono se uči biti zadovoljno sa sobom.
Dijete s kojim se razgovara, uči razmišljati.
Dijete koje doživljava da se roditelji vole,
uči da je obitelj zajednica ljubavi.
AKO DIJETE ŽIVI SA PRIHVAĆANJEM I PRIJATELJSTVOM, ONO UČI PRONALAZITI LJUBAV U SVIJETU.
