Bio sam deklarirani ateist. Vjerovao sam kako Bog nije ništa drugo do konglomerata svih umova; ono što je u tome bilo dobro – to je za mene bio Bog. Nisam vjerovao kako postoji svemogući Bog koji nas sve voli i vlada svemirom. Međutim, doživio sam iskustvo koje me potaknulo na razmišljanje… Kolege znanstvenici i ja u velikome smo patološkom laboratoriju pokušavali izmjeriti dužinu i jačinu valova zračenja ljudskoga mozga.
No, otkrili smo mnogo više od toga; otkrili smo kanale valnih dužina, a unutar njih ima toliko prostora da su valne dužine jednako tako individualne kao i otisci prstiju. Ovu bismo spoznaju trebali zapamtiti: slikovito, Bog na nebesima zapravo ima zapis naših misli kao pojedinaca, kao što FBI može zabilježiti otiske naših prstiju. Htjeli smo napraviti eksperiment kako bismo otkrili što se događa u mozgu kada netko umire (odnosno kada prelazi iz života u smrt). Odlučili smo napraviti istraživanje na ženi koja je imala rak mozga.
Što se tiče budnosti njezina uma, ali i svega drugoga, psihički je bila potpuno zdrava. Znali smo da je na samrti a ona je bila upoznata s istraživanjem koje smo htjeli provesti u bolnici u kojoj se nalazila. Pristala je na naše istraživanje.
Instrument zabilježio nevjerojatnu moć molitve
Neposredno prije ženine smrti, u njezinu smo sobu smjestili visoko osjetljiv aparat za snimanje. Taj nam je aparat trebao pokazati što se događa u njezinu mozgu u posljednjim minutama života. K tome smo iznad kreveta smjestili mali mikrofon kako bismo mogli čuti što govori ako bi imala što za reći. Nas petero okorjelih znanstvenikâ (od kojih sam ja bio možda najtvrđi i „najateističkiji“) smjestili smo se u sobu do njezine. Napeti i puni iščekivanja stajali smo ispred instrumenta. Naš je uređaj imao kazaljku koja je na sredini skale pokazivala nulu te je mogao izmjeriti od ‒500 do +500 stupnjeva otklonom u lijevu, odnosno u desnu stranu. (Prije ovoga smo mjerenja na identičnome instrumentu zabilježili snagu koja je bila potrebna pedesetkilovatnoj radiostanici kako bi odaslala poruku u svijet. U trenutku emitiranja kazaljka je pokazivala + devet stupnjeva…) U svojim posljednjim trenucima života, žena je počela moliti i slaviti Boga. Molila je Boga neka On oprosti svim ljudima koji su joj u životu počinili nepravdu. Zatim je izrazila svoju čvrstu vjeru u Boga: „Znam da si ti jedini povjerljiv izvor snage za sva stvorenja i to ćeš ostati“. Zahvaljivala mu je za snagu kojom ju je nosio čitav život kao i za sigurnost što smije biti Isusovo vlasništvo. Svjedočila mu je da njezina ljubav prema Isusu, unatoč svoj patnji, nije postala manja. U trenutku kad je govorila o oproštenju svojih grijeha po Isusovoj krvi, iz njezinih je riječi izbijala neopisiva sreća. Konačno, zahvatila ju je radost pri pomisli da će uskoro smjeti gledati svoga Otkupitelja. Stajali smo pred svojim aparatom. Toliko nas je obuzela njezina molitva da smo zaboravili što zapravo istražujemo. Gledali smo jedni druge: suze su tekle našim „racionalnim licima“, ali nismo ih se stidjeli. Toliko sam bio zahvaćen onime što sam čuo da sam morao plakati, što nisam učinio od djetinjstva. Iznenada, dok je žena još molila na našemu smo instrumentu začuli neki ton nalik kuckanju. Pogledali smo u uređaj… kazaljka je pokazivala maksimalnih, +500 stupnjeva i sudarala se s gornjom granicom pokušavajući se još više popeti!
„Negativni“ eksperiment
Nakon toga iskustva dogovorili smo se za nov pokus, nešto drugačiji od prijašnjega. Ovaj smo puta odabrali umirućega bolesnika čiji je mozak gotovo posve atrofirao. Nakon što smo ugradili svoje aparate, zamolili smo medicinsku sestru da na neki način izazove bolesnika. Kada je to učinila, čovjek ju je počeo vrijeđati. U tome trenu, kazaljka se počela spuštati na negativnu stranu uređaja. Nakon toga, čovjek je opsovao i počeo vrijeđati Boga okrivljujući ga za svoju patnju. Aparat je najednom počeo 'kuckati' a kazaljka se nalazila na ‒500 stupnjeva i sudarala se s donjom granicom mjerne tablice 'pokušavajući' se pomaknuti još više prema negativnome dijelu skale.
Ta nam je sila obećana…
Svojom smo znanstvenom opremom utvrdili pozitivnost Božje snage, a negativnost njemu oprečne snage.
Zabilježili smo snagu koju je razvio mozak umiruće žene povezane s Bogom. Ta je snaga bila 55 puta jača od snage potrebne onoj radiostanici da pošalje poruku u svijet.
Također, zabilježili smo kako djeluje suprotstavljanje Bogu te nepriznavanje Njegove Riječi i postojanja – kad je čovjek psovao, okrivljavao Boga, vrijeđao… naš je uređaj zabilježio to negativno djelovanje pokazujući ‒500 stupnjeva na svojoj mjernoj skali.
Tako smo znanstveno dokazali i izmjerili „posljedice“ dobrog, odnosno lošeg djelovanja, ponašanja.
Ako mi, kao znanstvenici možemo zabilježiti ovakve stvari, svim srcem vjerujem da Gospodin zna svaku našu misao. On je daleko moćniji od svih nas i njegovo se znanje ne može usporediti s našim.
Svim srcem vjerujem kako je izvorna, magnetska, elektromagnetska sila bila s Isusom Kristom dok je bio na zemlji jer je On uvijek bio u Ocu, u Njegovoj istini. Ta nam je sila obećana. „Koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove“ (Ef 1,19).
*Nedugo nakon ovoga otkrića, dr. Stowell je prestao raditi svoj posao i istraživanja te je posvuda počeo svjedočiti o dobroti i veličini Božjoj te o Njegovu spasenjskome naumu za čovječanstvo.
(Prema knjizi „Znanstvenik otkriva Boga“ (A Scientist Discovers God), autora dr. N. Jeromea Stowella, objavljene 1970. godine)
