Skeč, donosi niz likova i situacija koje su mnogima koji su barem jednom posjetili Međugorje vjerojatno poznate. Hrvatsko nadzemlje kroz humor prikazuje različite tipove hodočasnika, njihove navike, očekivanja, molitve, komentare i ponašanja, pritom ne ismijavajući vjeru, nego ljudske slabosti, navike i prepoznatljive obrasce ponašanja.
Među likovima koji se pojavljuju u skeču su navijač Hajduka, udavača koja moli za muža, Lolek i Bolek, Međimurec, Mare, Mladen i Ante.
Svaki od njih nosi neku svoju priču, motiv dolaska i način na koji doživljava Međugorje, od iskrene pobožnosti do svakodnevnih, pomalo komičnih očekivanja koja se često vežu uz hodočašća.
Posebno je zanimljivo što skeč koristi humor kao način približavanja teme koja je često predstavljena isključivo ozbiljnim tonom. Međugorje se ovdje ne promatra samo kao mjesto molitve, nego i kao prostor susreta različitih ljudi, karaktera, dijalekata i mentaliteta.
Upravo u toj kombinaciji duhovnosti i svakodnevice Hrvatsko nadzemlje gradi prepoznatljiv stil. Njihov pristup ne ide za tim da banalizira hodočašće, nego da kroz poznate situacije pokaže kako se i u ozbiljnim temama može pronaći prostora za zdrav humor.
Skeč je objavljen u kontekstu susreta na kojem je gostovao fra Ivan Hrkać, fratar na službi u Župi Međugorje. Tema susreta bila je Međugorje, njegova duhovna posebnost i iskustvo brojnih hodočasnika koji ondje dolaze desetljećima. Humoristični dio programa tako je poslužio kao svojevrsni uvod ili dopuna ozbiljnijem razgovoru o Međugorju, mjestu koje za jedne predstavlja prostor obraćenja i molitve.
