Naime, Branimirovi djed i baka s majčine strane rodom su iz župe Grude, a za sve je kriv jedan telefonski poziv.
“Baba Ljuba, rođena Spajić (Kašari, župa i općina Grude) udala se za našeg didu Franju Zovak (Cere, župa i općina Grude). Ranih 50-tih prošlog stoljeća, tri brata Zovak iz Gruda sa obiteljima su doselila u Slavoniju, u Vrbanju blizu Županje i tu su rođeni moja majka Branka, tetka i ujaci. Mama udajom za našeg oca dolazi u Gradište, u starosjedilačku slavonsku obitelj. Mnogobrojna smo familija i s majčine i očeve strane. Sestra, brat i ja odgajani smo na način da smo svi jedna obitelj, bez obzira na geografsku različitost ili nečiji nadnevak doseljenja upisan na autobusnoj karti”, objašnjava Branimir Jovanovac, prenosi Dnevno.hr.
‘Kamen, krš i maslina’
Da nije njegove bake Ljube, teško da bi danas pjesma bila u obliku u kojem je poznajemo.
“Moj otac Šima, između svega ostalog što je napravio za hrvatsku glazbu, je i osnivač Festivala Domoljubne pjesme u Slavonskom Brodu, na kojem su izvedene danas mnoge poznate domoljubne pjesme. Došlo je do ideje da se festival proširi sa izvođačima i pjesmama iz svih hrvatskih regija, zemljama sa hrvatskim iseljeništvom i slično, pa je tako došlo do ideje da se napiše pjesma i o Hercegovini", kazao je Jovanovac.
“Rekao sam mu da ću probati ja. Baba Ljuba je tih dana bila kod nas, objasnio sam joj da pišem pjesmu o Hercegovini i pitao ju da mi navede nekoliko bitnih stvari koje su joj ostale u sjećanju. Odgovorila mi je, karakteristično za nju, citiram: „Oooo, jadna ti sam. Šta da ti kažem?? Nema ti tamo sinko ništa.. kamen i krš.. nemaš o čemu pisat’“. Smijali smo se… bilo je i više nego dovoljno. Riječ „maslina“ je došla logična odmah poslije i govori puno toga. Simbolizira da se iz tog kamena i krša, jednako kao što raste drvo masline, rađa i život. Maslinova grana je simbol mira, ljubavi, vjere, praštanja, što je u stvari Međugorje. Riječ „maslina“ u samo sedam slova ima ogromno značenje u ovoj pjesmi”, dodao je Branimir.