O fra Dominiku smo već pisali https://domovina.info/index.php/2021/08/15/hrvatski-fra-dominik-iz-australske-pustinje-pokrece-sydney/ a zanimljivost je da fra Dominik nije svećenik, nego redovnik, one sasvim rijetke vrste iz prvih vremena Crkve kada su i nastali prvi pustinjaci i pustinjački oci koji su između sebe izabrali pokojega da bude i svećenik da mogu tako imati euharistiju. Ne samo dakle da je redovnik u pravom i izvornom smislu riječi nego koliko znamo on je jedini pustinjak u cijeloj Australiji. Neki dan održana krunica na koljenima muškaraca u Zagrebu ispred katedrale bila je među ostalim kako oni sami kažu potaknuta primjerom i hrvatskih katoličkih muškaraca iz Sydneya koji tako mole već pola godine. Iza hrvatskih katoličkih muškaraca iz Sydneya i njihove bratovštine stoji veliki duhovni utjecaj fra Dominika o čemu smo pisali u tekstu čiji link sam stavio ovdje.
No priča o fra Dominiku tu ne staje, seže puno dalje u same početke njegovog redovničkog života kada je fra Dominik utemeljio u Sydneyu jedino svetište „Nerođene djece“ tj. „Nevine dječice“ u Australiji. U vremenu kada bitka za nerođene plamti širom svijeta – može li se nazvati slučajnošću da jedan takav skroman i samozatajni pustinjak stoji iza svojevrsne hrvatske molitvene revolucije u Australiji kojoj je cilj Život pisan velikim slovom?
Nakon predstavljanja njegove dvije knjige pustinjačkih zapisa „Stay With Me and Love With Me“ te „Silent Mission of an Outback Chapel“ i dojmljivih riječi koje je održao okupljenim muškarcima te nedjelje u Sydneyu zamolio sam ga za razgovor. Evo što mi je rekao – „ Kada bi mi na raspolaganju ostalo još samo sat vremena života da citiram Sv. Franju Saleškog iskoristio bih to vrijeme da govorim – o molitvi. Molitva je osnova svega. Sve kreće s molitvom. Ne moliš li ti jednostavno nisi vjernik nisi katolik i zapravo ništa ne razumiješ.
Koliko treba moliti dnevno prekidam svojim pitanjem čovjeka koji dnevno moli satima. Fra Dominik mi brzo i spremno odgovara – „opet ću citirati Svetog Franju Saleškog – najmanje pola sata, a ako ste zauzeti i imate doista puno obaveza, onda sat vremena“ – govor mi uz svoj karakteristično blagi osmijeh pa nastavlja. Molitva, tj. duhovnost je praktična i dolazi nam onako kako nam život donosi ljude i događaje u naš život. Duhovnost je ono što mi doživljavamo i živimo kada smo u odnosu s Bogom a ne nešto što je daleko od nas. Vjera služi da me vodi u životu i svemu što činim i radim. Iz molitve i uz molitvu sve što god susrećeš, radiš i živiš uvijek i bez obzira kako bilo uvijek sve s Bogom završi u redu i dobro je. Molitva nam pomaže da svoj život živimo na najbolji i najizvrsniji način a ne da se lomimo, patimo i borimo samo svojom ljudskom slabom logikom i snagom. Za to kada god idem i imam priliku svjedočiti kao danas uvijek govorim o čemu drugom nego o molitvi. Ljudi mi se otvaraju i gledam kada slušam nekoga što je njima najvažnije što oni ustvari traže, za čim čeznu i tako gledam da ljudima olakšam da im pokažem koji im je najkraći, najbolji i najizvrsniji put u životu.
Početak moga pustinjačkog života bio je težak, iako sam bio redovnik i svjesno sam se odlučio izaći iz samostanske zajednice i živjeti u pustinji. Mjeseci su trebali, i godine te duhovno vodstvo koje i danas imam da mogu voditi ovakav osamljenički način života. Duhovno vodstvo je iznimno važno, čovjek sam sebe ne može voditi. Kada si cijelo vrijeme sam u susretu s Bogom otkrivaju ti se nevjerojatno duboke duhovne spoznaje, no važno je da imaš nekoga tko ti može pomoći i voditi te na tom putu. Pustinjački život je tako bogat, ispunjava te cjelina koju vidiš, živiš i osjećaš a svakim danom postaje sve veća, dublja i šira. To je teško izraziti no to su iskustva koja mijenjaju život. I ne može se nikada do kraja iscrpit.
Ne pratim izbliza i ne znam puno pojedinosti ali drago mi je kada vidim kako Božje djelo među našim hrvatskim ljudima nove generacije ovdje u Australiji napreduje i raste.
Svima onima koji su u vjeri posebno upućujem ove riječi koje je Isus rekao Pavlu: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« (2. Korinćanima 12, 9) . Propovijedajte to sebi cijeli dan.
Isus će doista biti s vama, ako mu ovako vjerujete.
Planiram ako bude sve u redu da otiđem sljedeće godine na par mjeseci u Hrvatsku živjeti na Visu kao pustinjak, beskrajno se veselim tom životu u Hrvatskoj a Bog će dalje kao i uvijek pokazati kuda i kako dalje.
Mi Hrvati koji živimo ovdje u Australiji a čujem da je tako i u Hrvatskoj često puta smo vrlo negativni prema samima sebi i između sebe. Puno je razloga za to, ne mogu u to sada sve ulaziti zašto je to tako ali znam da sam i ja sam bio takav i znam da sam u toj našoj sredini živio među ljudima koji su svi često kritizirali jedni druge, mnogo puta i ponižavali svoje sunarodnjake, ali ja znam i mislim da smo mi duhovno bogati ljudi. Mi smo divan narod, tako krasni ljudi. Bilo bi lijepo da smo što više sretni što smo Hrvati, zato jer smo divni ljudi, negativnosti su nam donijele politike ovoga svijeta. Imamo duboku vjeru i prekrasne vjerske običaje, pobožnosti, pjesme i duhovnost. Budimo sretni i zadovoljni i to je molitva i poruka za moj hrvatski narod. Mi smo doista narod pun Boga, toliko smo teško patili kroz svoju povijest radi odanost Crkvi i svetom ocu papi. Mi smo narod vjere, volimo i poštujmo sebe i jedni druge.
Moja milost ti je dovoljna kao što kaže Isus Pavlu, tako i mi imamo sve što nam treba, to posebno vidim jer imam doticaj sa puno drugih nacija i vidim kakvi su drugi i onda mi je lakše vidjeti koliko smo doista blagoslovljeni od Boga i kada bismo to mogli vidjeti i shvatiti onda bismo mogli prihvatiti Božji poziv da vodimo i druge koji toga nisu svjesni.
Izvor: domovina.info
