GOSPA NAS POZIVA NA KORIZMENO BUĐENJE Rudolf Baier

GOSPA NAS POZIVA NA KORIZMENO BUĐENJE

Još uvijek Isus pred nama hoda prema Jeruzalemu gdje ga čekaju muka i smrt. Iako je intuitivno očekivao da Sin čovječji treba biti izdan i zatajen, mučen i raspet, nije skrenuo sa svog puta niti tražio izlike kako bi izbjegao svoju sudbinu. 

Njegov kruh je bio traženje i izvršavanje Očeve volje. Ovim svojim primjerom Isus i danas svijetli kao putokaz života i svima nama koji bi još radije gradili 'sjenice na Taboru', nego se spustili u surovost puta prema križu. Svatko se boji biti slab, biti nemoćan, biti svezan svojim bolestima, strahovima, nesigurnostima… a Isus? On nam pokazuje da se upravo na tim križevima događa Uskrsnuće ako se na njima umre svom starom čovjeku zajedno s Njim.

MILOSNO VRIJEME

'Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.' (2Kor 6,3) - govorio je još davno sv. Pavao prvim kršćanima. Kad Gospa kaže da nas u ovom milosnom vremenu poziva da prikažemo naše živote Bogu da nas on vodi prema uskrsnuću preko našeg osobnog obraćenja (usp. zadnju Gospinu poruku) onda ona misli konkretno na ovu korizmu 2026. i dane s pripadajućim iskušenjima, težinama, usponima i padovima koje svatko od nas baš sada živi. Oni su nezamjenjivi i važni jer predstavljaju prepreke i mogućnosti koje svatko od nas baš sada ima. U razvojnoj psihologiji uči se kako svaka razvojna faza djeteta ima svoje vrijeme isto tako i svaka vještina. Ako se razvojne faze preskoče, u djetetu ostaju neispunjive praznine ili se vještine ne razviju kako treba ako se nisu razvijale baš u ono vrijeme kada je bilo predodređeno za njihov razvoj. Tako je i s našim duhovnim rastom: ako ne iskoristimo milosti koje nam Gospa sada daje u ovom milosnom vremenu, ako ne gradimo kreposne temelje naše osobe, ako se ne upustimo u borbu s grijehom i grešnim navikama, ako se dobro ne brinemo za klice vječnosti u našem srcu, kako možemo donijeti plodove Uskrsa kad za njih sazrije vrijeme?

OSOBNO OBRAĆENJE

U našoj katoličkoj vjeri ništa se ne mjeri množinom. Ništa nije određeno masom i ništa se ne broji količinama. Jer je sve uređeno na sliku Božju, a naš Bog je osoba. I naš Bog je osobni Bog koji svakome dolazi ponaosob, sa svakim osobno razgovara, svakoga osobno poznaje i od svakog traži osobnu odgovornost. Također, nitko za drugoga ne može griješiti niti se može za drugoga popraviti. Svako samo osobno griješi i osobno se bori protiv grijeha. Obraćenje i svetost su uvijek osobni. Zato mudre djevice i nisu mogle dati ludim djevicama od svojega ulja, jer se ljubav i dobra djela koje osoba učini računaju samo za nju, ne mogu se dijeliti za druge.

Gospa u Međugorju uvijek poziva na ovaj osobni hod, osobnu borbu protiv starog čovjeka i osobnu izgradnju u novog čovjeka. Svatko može samo sebe promijeniti – to je životna mudrost. Zato Gospa i ide od temelja, od osobne promjene. Puno promijenjenih osoba čini promijenjenu obitelj, a promijenjene obitelji čine promijenjenu Crkvu i društvo. Matija Ricov, nacionalni koordinator za mlade u katoličkoj karizmatskoj obnovi, kaže kako je za obnovu hrvatskog, odnosno bilo kojeg društva, potrebno pet kategorija obnove: prva je DUHOVNA OBNOVA. Tek iz nje, ako čovjek uistinu susretne Boga i u njemu pronađe svoju snagu – moguća je MORALNA OBNOVA, dakle prestanak s različitim moralnim nakaradnostima poput kocke, droge, pornografije, seksualiziranosti, krađe… Takva moralna obnova koja poručuje: 'Ja sam preko duhovne obnove primio Božju snagu i s tom snagom ću pobijediti grijeh u sebi' dovodi do OBITELJSKE OBNOVE. Obnovljene obitelji dovode do NACIONALNE OBNOVE u kojoj ponovno upoznajemo zdrav nacionalni osjeća kao patrioti i domoljubi, a ne kao nacionalisti koji se bore protiv nekog drugog naroda, a taj zdravi patriotizam i ljubav prema domovini onda dovode do DRUŠTVENE OBNOVE u smislu ekonomskom, političkom, socijalnom i na svim drugim razinama. Eto dakle koji je krajnji cilj 'osobnog obraćenja' – ne samo vlastito posvećenje, nego i posvećenje cijeloga društva.

SVIJETLITI SVETOŠĆU

Naš Bog je samo svjetlo. I sve dobro je od svjetla. Zlo je tama. Svjetlo se u tami ističe i zato ga tama napada. I na duhovnim razinama, oni duhovno osjetljivi kao i nezemaljska bića vide koliko tko od nas ima svjetla ili tame. Onaj koji ima svjetla vjere i ljubavi u duhovnom životu se ističe kao čovjek koji uspravno stoji usred ljudi koji sjede. Zato Isus i kaže 'Budite kao svjetlila u svijetu'! To bi značilo da budemo uspravni, vidljivi, znakoviti usred ljudi koji su uspavani zbog tame koju nose u sebi. Na kraju vremena, svi ćemo se mi po svom uskrsnuću pridružiti Božjoj Svjetlosti, sa onoliko svjetla koliko smo za života stekli. Ako smo bili tama, otići ćemo daleko od svjetla, ako smo imali malo svjetla, bit ćemo negdje na Božjim rubovima, ako je u nama gorjelo snažno svjetlo Božjeg života, bit ćemo mu vrlo blizu.

Zato je ovaj korizmeni hod još tako bitan, jer je to milosna prilika da se naše tame, preko naših svakodnevnih odluka za Božju volju i Božju ljubav, polako preobražavaju u svjetlo uskrsnuća. Svaki naš 'mali uskrs' ovdje na zemlji, bit će jednom dio Velikog Uskrsa gore na Nebesima. I ova nada ne postiđuje!

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Označeno u