Upravo u vrijeme dogovaranja ovoga razgovora s prof. dr. Vladimirom Dugalićem, dekanom Katoličkog bogoslovnog fakulteta i tajnikom Komisije HBK Iustitia et Pax, dogodio se razoran potres u Sisku, Petrinji, Glini i okolnim selima koji je, zajedno s pandemijom koronavirusa, potaknuo mnoge vjernike na društvenim mrežama na komentare da se radi o posljednjim vremenima, Božjoj opomeni, apokalipsi...
Posebno uznemirujuće u vjerničkim krugovima odjeknula je informacija da će se neka cjepiva raditi od staničnih linija namjerno pobačenih fetusa te da su ona neprihvatljiva kršćanima. S druge strane, službena Crkva, kroz stavove Papinske akademije za život i Kongregacije za nauk vjere odašilje poruke da se na cijepljenje ne gleda negativno, odnosno da se čak i u spornim slučajevima treba opredijeliti za tzv. manje zlo jer se na taj način zaustavlja pandemija. Sam papa Franjo podržao je cijepljenje i najavio da će se i sam cijepiti. S druge strane, ne jenjava otpor cijepljenju, a mnogi kršćani vjeruju da je u cjepivo „ugrađen žig Zvijeri“. Sve to stvara silnu konfuziju među vjernicima i brojne konfrontacije, osobito na društvenim mrežama, pa smo prof. dr. Vladimira Dugalića zamolili za pojašnjenje crkvenih stavova, odnosno definiranje pozicije Crkve u ovim aktualnim zbivanjima.
Kako vi na gledate na posljednje događaje koje mnogi promatraju kao apokaliptična zbivanja?
Sada već prošle godine, prvo Zagreb, a onda Sisak, Petrinja, Glina i okolna sela, suočavaju se s nizom potresa, od kojih su dva bila iznimne jačine. Živimo, naime, na trusnom području i takvih događaja bilo je i prije. Sjetimo se samo razornog potresa u Zagrebu prije 140 godina, potom potresa u Đakovu, Skoplju, Podgorici, Banjoj Luci šezdesetih i početkom sedamdesetih prošlog stoljeća. Prije nekoliko godina razoran potres pogodio je jug Italije.
Razumljivo je da ovakvi događaji pobuđuju u ljudima različita razmišljanja, osobito o njihovu smislu i razornim posljedicama koje su prouzročili ljudima i obiteljima koje žive na području zahvaćenom potresom. Nisu stoga rijetki koji u tim događajima vide Božju kaznu, opomenu, posljednja vremena, apokalipsu. Takvima je papa Franjo nedavno poručio da preispitaju svoju duhovnost i mentalno stanje duha. Naime, nalazili smo se u božićnom vremenu i takva promišljanja nespojiva su s istinom vjere da je Bog iz ljubavi prema čovjeku uzeo ljudsko tijelo i rodio se u obličju malog djeteta. Nazivamo ga i Emanuel – Bog s nama. Naš Bog ušao je u povijest i uvijek je uz nas. On voli čovjeka kojeg je stvorio na svoju sliku i želi mu uvijek dobro. On nama ne želi zlo, što je posvjedočio i smrću na križu radi naših grijeha. On nas ne želi kazniti. Isus je više puta rekao da nije došao svijet osuditi, nego spasiti i da ne želi smrt grešnika, nego njegovo obraćenje i spasenje.
Dakle, to nije Božja kazna?
Bog je strpljiv s nama i poštuje našu slobodu. A u ovakvim događajima koje pripušta, jer ne dokida zakone prirode koje je stvorio, on stoji uz nas, tješi i pomaže unesrećenima jer je on uvijek na strani slabijih, siromašnih, obespravljenih. Oni su baštinici Kraljevstva Božjega. Na tom tragu, kao vjernici, pozvani smo u ovakvim događajima iščitavati znakove vremena. Oni nam pokazuju koliko smo krhki i ranjivi, podložni silama prirode i da nema sigurnosti na ovoj zemlji. Mi smo ovdje putnici u prolazu i svoju sigurnost možemo pronaći samo u Bogu. Ovi događaji, zlo koje nas pogađa, poticaj su stoga na razmišljanje. Prigoda su da preispitamo svoj odnos s Bogom i da mu se vratimo, ako smo se svojim životom udaljili od njegove ljubavi. I pad križeva s crkvenih objekata možemo shvatiti kao poziv cijeloj Crkvi na preispitivanje vlastite vjere i poziv na obraćenje. Naime, ovi događaji prigoda su da ne budemo sebični, nego da iskažemo ljudsku i kršćansku solidarnost i rastemo u dobru i plemenitosti prema onima koji su u potrebi.
U taj apokaliptični kontekst dovodi se i pandemija, tj. koronavirus koji je zarobio cijeli svijet?
Slična apokaliptična promišljanja, na žalost, često se dovode i u kontekst pandemije uzrokovane širenjem koronavirusa SARS-CoV-2. Međutim, ne ulazeći u rasprave o tome je li on prenesen sa životinja na ljude ili smo si djelomično i sami krivi za zlo koje nas je snašlo, puno su opasnija mišljenja koja ovu krizu dovode u kontekst teorije zavjere jer dodatno zbunjuju ljude i unose nesigurnost. U svakom slučaju, ne možemo Bogu pripisivati odgovornost ili u njemu vidjeti policajca koji kažnjava neposlušan svijet. Papinska akademija za život objavila je protekle godine stoga dva dokumenta u kojima je istaknula da nas današnje iskustvo ljudske krhkosti i ranjivosti, prolaznosti i konačnosti može dovesti do praga nove vizije života utemeljene na mudrosti i hrabrosti moralnog obraćenja. To zahtijeva poniznost, unutarnju promjenu i svijest o dobroti života, vrijednosti solidarnosti i bratskog humanizma. Uočili smo vlastite granice, ali i granice gospodarstva utemeljenog isključivo na zaradi koje je doveo do ekološke krize zbog prekomjernog i neodgovornog iskorištavanja prirodnih bogatstava. Istodobno smo shvatili i koliko smo svi uzajamno povezani te da smo pozvani boriti se protiv siromaštva. Uočava se važnost kvalitetnog zdravstvenog sustava i etike skrbi.
Ipak, život nam se prilično promijenio.
I naša Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax naglasila je da nas je nužnost samoizolacije i ograničavanje socijalnih kontakata natjeralo na određeni, za nas neprirodan način života, ali i na preispitivanje dosadašnje prevladavajuće društvene ljestvice vrednota koja je visoko vrednovala profit i moć. Kriza nas je poučila da manje radimo za zaradu, a više obratimo pozornost na ono što je bitno i važno u životu. Osim toga, pomaže nam da otkrijemo i neke zaboravljene vrednote. Zatvoreni u vlastite domove, otkrili smo ljepotu zajedničkog života: roditelja i djece, starih i mladih, kao i napetosti i radosti međusobnih odnosa. Pozvani smo dobro razlikovati ono što je uistinu vrijedno i trajno od onoga što je prolazno, uočiti ono što je nužno od onoga što nije.
Stiglo je cjepivo, no i ono se stavlja u sumnju i izaziva prijepore. Od brzog pronalaženja cjepiva do za Crkvu prihvatljive ili neprihvatljive proizvodnje koja koristi stanične linije fetusa?
U borbi protiv ovog opakog virusa postali smo ponovno svjesni važnosti znanosti, ali istodobno i njezinih ograničenja. Osobito zabrinjavaju određeni moralni prijepori u proizvodnji cjepiva na što je upozorila Papinska akademija za život 2005. godine te dokument Kongregacije za nauk vjere Dignitas Personae iz 2008. U tim dokumentima jasno se govori da cilj zdravstvene zaštite ne može opravdati namjerni pobačaj kako bi se dobile stanične linije za proizvodnju cjepiva te je istodobno i njihova distribucija načelno moralno neprihvatljiva. Cilj, naime, ne opravdava sredstvo.
