Svjedoci smo ubrzanog propadanja svega dobrog i prirodnog, dehumanizacije čovjeka, porasti nemira, nasilja i uništenja. Počela je završna bitka za gospodarenjem nad ljudskim životom koji se sada u najmodernijim laboratorijima može umjetno stvoriti i bez muškarca i žene, a također i oduzeti samo pritiskom na dugme. Umjetna inteligencija preuzima sve vidove života pod izlikom njegova olakšanja, a zapravo služi porobljavanju čovjeka koji postaje njezin rob, pasivni korisnik bez vlastite volje, slobode i izbora. Postali smo stvorenja koja su zaboravila tko im je Stvoritelj i da nam je cilj u sebi neprestano obnavljati Njegovu sliku, a ona je ljubav, zajedništvo i život. Umjesto toga, izabrali smo si novog boga, novog Baala kojem se klanjamo: moći i novcu koji na kraju samo siju smrt. U ovakvom svijetu koji ne nudi ništa osim crnila i beznađa, Gospa nas u zadnjoj poruci poziva da „budemo ljudi nade, mira i radosti, da bi svaki čovjek bio mirotvorac i ljubitelj života.“ Ovaj njezin poziv u današnjim okolnostima izgleda kao potpuno nemoguća misija!!!
Čitajući Gospine poruke ili čitajući Bibliju, rukopise svetaca ili svjedočanstva obraćenika, sve se na kraju svodi na ljubav. Ljubav je ključ postojanja, jer naš Bog je ljubav. Ono što jedino traje za vječnost je ljubav, ono što jedino ima smisao je ljubav i ono što jedino mijenja je ljubav. Ne bilo koja ljubav, nego ona Božanska, ona koju Grci nazivaju 'agape'. Agape, ἀγάπη, agápē, označava univerzalnu, nesebičnu ljubav, u kršćanstvu prema strancima, prirodi ili Bogu. Riječ je o neograničenu suosjećanju s drugima, bilo članovima obitelji ili potpunim strancima. Ovakva se ljubav pojavljuje u kršćanstvu kao najveća ljubav koja nije prirodna ljudima, ali jest Bogu.
Nije slučajno što smo uoči svetkovine Duhova u čitanjima imali ovaj evanđeoski ulomak: „Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« (Iv 21, 15-17)
Kada Isus nakon uskrsnuća pita Petra, ljubiš li me više nego drugi, Isus traži od Petra ovu 'agape' ljubav, ali Petar svjestan svoje slabosti, svoje grešnosti i straha, odgovara da ga samo voli, a ne ljubi, odnosno da on može Isusu dati samo ljubav koju Grci nazivaju 'filija'. Filija, φιλία, philía, obuhvaća prijateljsku ljubav, ali onu najdublju. U kršćanstvu je to najviša ljubav izvan one koju pokazuje Bog. Podrazumijeva spremnost umrijeti za drugog. I nakon prva dva upita u kojima Isus od Petra traži agape, a Petar mu može dati samo filiju, Isus se spušta na Petrovu razinu i treći puta ga pita za filiju: (Petre, voliš li me?), a Petar, tužan, svjestan svoje granice odgovara: Gospodine ti sve znaš! I Isus mu ipak povjerava svoje stado jer je uvidio kako je Petar shvatio svoju grešku hvalisavosti kad je mislio kako je neustrašiv i kako će s Isusom u smrt do kraja, a pri prvoj ga je prozivci zatajio. Upravo ova spoznaja vlastite slabosti, nedostatnosti, nesavršenosti, potrebe Božje ljubavi i snage Duha – bila je uvjet da Petar postane stijena, poglavar Crkve.
I to je najveća poruka i nama danas. Isus ne traži snažne ni sposobne, nego osposobljava pozvane ako mu se odazovu. Ta što imamo, a da nismo primili od Boga? Čime se sami možemo hvaliti, osim našim slabostima? Gospina škola ljubavi i života ne služi ničemu drugome nego da nas nauči tome kako da se ispraznimo od sebe, kako da se naučimo čistiti od grijeha, kako da prihvatimo svoje slabosti i kako da cijelo svoje pouzdanje, svoju snagu i svoje srce otvorimo Božjoj milosti po Duhu Svetom. Samo je milost po Duhu Svetom djelotvorna po nama i ona može stvarati uvjete mira. Zato Gospa tako snažno surađuje s Duhom Svetim i nas poziva na tu suradnju, jer bez Duha Svetoga, mi smo samo slabe glinene posude, naša je ljubav samo zemaljska ljubav poput 'erosa' i 'filije'. A samo Duh Sveti može u naša srca uliti onu pravu Božansku ljubav ('agape') koja sve liječi i sve nanovo stvara. (usp. „Molite, dječice, Duha Svetoga da vas ispuni snagom svoga Svetog Duha hrabrosti i predanja.“ (poruka 25. 5. 2025.)
Vrijeme je uvijek dar. Pa i onda kada izgleda loše. Jer u vremenu uvijek ima mogućnosti za izbor i odluku. Gospina škola je poput treninga za dušu, kako bi mogla u odlučujućim trenucima napraviti Božji izbor. Jer ovaj treći svjetski rat koji slijedi nije rat dobrih protiv loših ili obrnuto, u njemu samo čovjek sam bira hoće li postati sijač smrti ili sijač života. Rat je to u kojem tko god pobjedi, biti će samo marioneta viših sila koje žele svijet bez Boga i bez ljubavi. Rat je to koji se odigrava razornim oružjem izvana koje sije smrt i uništenje, ali je to još više rat u dušama koje će se opredjeljivati za stranu smrti ili za stranu života, za mržnju ili za ljubav, za osvetu ili za praštanje, za pohlepu ili za žrtvu. Ovo je rat u kojem će za svu Gospinu djecu biti najvažnije čvrsto stajati na Božjoj strani, a to je strana svetosti.
I jeste, biti svet danas, biti Božji i Gospin danas, jest nemoguća misija, ali postaje moguća kad spoznaš i upoznaš koliku nam je milost darovao Otac da se djeca Božja zovemo i jesmo, da nam je dao svoga Duha i da nam ni vlas s glave ne može pasti bez Njegova znanja. Biti mirotvorac u današnjim okolnostima postaje moguće kad znaš i upoznaš da te Gospa ljubi i da je s tobom, i da je Isus, Božja djelotvorna ljubav, već tu, u tvom srcu svaki put kad ga s vjerom zazoveš. S Bogom nema nemogućeg i svaka nemoguća misija postaje moguća u vjeri, nadi i ljubavi. Zato, na ovu 44. godišnjicu Gospinih ukazanja, još jednom svjesno i odlučno, uhvati Gospu za ruku i kreni naprijed u miru i bez straha, jer Ona kao i na početku ukazanja, ponovno svima nama govori: „Ne bojte se, anđeli moji!“
Piše: Paula Tomić/ Glasnik Mira 6/2025.
