“Pišete: „U Općoj bolnici Zadar godišnje se prosječno obavi oko 135 prekida trudnoće na zahtjev, a trenutačno ih u Službi za ginekologiju i opstetriciju izvode tek tri liječnika specijalista. Ostalih dvanaest ginekologa pozvalo se na priziv savjesti.“ Pitam: kako vi tumačite Hipokratovu prisegu u kojoj, među ostalim, stoji: „Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.“ I u nekim suvremenim prisegama liječnika stoji: „Uvijek ću poštovati ljudski život“. Zametak u ženinoj utrobi nije punoglavac iz kojega će se izleći žaba. To jest ljudski život. Postoji samo jedan život, od njegova početka pa do punine njegova razvoja, stoji na početku njegovog priopćenja.
“Pitam autoricu članka i sve koji se na pozivaju taj „Blaževićev zakon“ iz 1978. g., zašto ga uzimate selektivno? Nikada od tih aktivista koji se bore „za pravo žene“ nisam čuo da se pozivaju i zalažu za primjenu čl. 2. i 3. istoga Zakona. Udruga Pro vita, koja je djelovala ovdje u Zadru, u suradnji s tadašnjom upravom Opće bolnice Zadar, primjenjivala je navedene članke u našoj bolnici petnaestak godina – od 1992. g. pa dalje. Plod toga djelovanja jest rođenje preko 1700 (da, preko tisuću i sedamsto) djece! Primili smo mnoštvo zahvala od roditelja. Nitko nam se nije požalio što se dijete rodilo”, nastavlja fra Andrija.
“Gospodo, pozivate se na „temeljno žensko pravo“. Valjda ćemo se složiti da neko vaše pravo ne može i ne smije ograničiti moje pravo. Dijete, koliko god je vezano s majkom, jest drugo od majke. Da ne obrazlažem. Pitam vas: gdje je onda u tom slučaju temeljno pravo djeteta? Osobito je nebulozna izjava aktivistice, čije ime spominjete u članku, kada u kontekstu trudnoće žene govori o „pravu na zaštitu zdravlja“. „O tempora, o mores“. Gdje mi to i u kojim vremenima živimo?! U koje li sve floskule odijevate nasilje i ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi. O vremena, o pomračenja uma. Držim da je trudnoća moje majke, dok je mene i moje nosila u svom krilu, znak njezina zdravlja, a ne nekakve bolesti. Zanima me što, vi gospodo, držite o trudnoći svojih majki dok su vas i vaše nosile u svom krilu. Je li to znak njihova zdravlja ili njihove bolesti?”, pita se u svom podužem priopćenju.
“Hvalite žensku mrežu „Hrabre sestre“. U čemu su to hrabre? Zar u tome da pomažu žene „liječiti“ od njihova prirodnoga zdravlja. Ženama pomažu da se liše onoga najčudesnijeg i najljepšeg što postoji na ovoj zemlji – ženstvenosti čiji je vrhunac majčinstvo, čiji smo plod svi mi”, piše poznati zadarski franjevac.
