Njegova redovnička te laička zajednica zajedno sa ženskim ogrankom koji vodi s. Maja Pavla Bašić hrvatski je domaćin skupini od tridesetak mladih vjernika iz Španjolske koju predvodi o. Arturo Diaz, svećenik Legionara Kristovih. Njihov boravak na Mladifestu je naime zadnja etapa međunarodnog pokreta mladih katolika „Inter Ecclesias”. Taj susret ove se godine održavao od 19. srpnja do 2. kolovoza pod geslom „Ono što nas ujedinjuje”. Ovogodišnji susret organiziraju zajednice Regnum Christi i Karmel Božjeg Milosrđa.
Pokret mladih katolika „Inter Ecclesias” nastao je nakon Svjetskog susreta mladih u Poljskoj 2016. godine, a sastoji se od međusobnog upoznavanja mladih katolika iz dvaju naroda. Tako su se prošle godine upoznavali mladi Španjolske s mladima Litve, a ove godine mladi Španjolske i mladi iz Hrvatske.
Susret je počeo petodnevnim boravkom mladih iz Španjolske na području Dubrovačke biskupije nakon čega su stigli u Split, a potom su posjetili Sinj, Nacionalni park „Krka”, Vid i sad sudjeluju na Festivalu mladih u Međugorju.
Tijekom boravka s domaćinima obilaze kulturno-povijesne znamenitosti mjesta u kojem borave, uživaju u ljetnim radostima, imaju svakodnevne duhovne programe koji se sastoje od dnevnih misa, zajedničke molitve časoslova, euharistijskog klanjanja, prigodnih kateheza, razmjene svjedočanstava o značenju vjere u njihovim životima, evangelizacijskih trenutaka, kao i vremena međusobnog upoznavanja te upoznavanja s kulturnim obilježjima i svakodnevnim izazovima svake Crkve.
Sljedeće, 2019. godine, mladi katolici iz Hrvatske uzvraćaju posjet mladima Španjolske.
Više o svemu saznali smo od samog brata Dražena Marije Vargaševića. Razgovor s njim vam donosimo u nastavku:
Brat Dražen: U ovom projektu Interecclesias ugostili smo mlade katolike iz zajednice Regnum Christi. Proveli smo s njima četrnaestak dana. Danas ovdje u Međugorju završavamo ovaj program razmjene kulturno-povijesnih znanja, ali najviše vjerskog – otkrivanja onog što nas ujedinjuje.
Kako je došlo do ove suradnje?
Došlo je preko poznanstava s jednim svećenikom iz samostana u Avili u Španjolskoj koji je svjedočio o dobrobitima njihovog gostovanja sa prošlogodišnjeg susreta „Inter Ecclesias” mladih katolika Španjolske i Litve. Zanimao se za situaciju u Hrvatskoj i rekao kako prepoznaje dosta sličnosti između njihovog i našeg katoličkog identiteta i povijesnih okolnosti, te je izrazio želju da ove godine probamo ovaj „Inter Ecclesias” susret organizirati između naša dva naroda. Mi smo se onda upustili u ovaj rizik i sve je baš bila jedna prava avantura. S obzirom na naše skromne mogućnosti koje smo im mogli ponuditi Bog se opet očitovao preko dobrote ljudi te možemo zbilja vidjeti dobre plodove. Posebno evo ovdje u Međugorju.
Koliki je broj sudionika?
Njih je došlo oko tridesetak, dvadeset i sedmero mladih, mahom adolescenata 16, 17 godina, sa dvoje odgojitelja i jednim svećenikom. Preko njih smo doživjeli stvarnost društvenog i crkvenog trenutka u Španjolskoj, uspjeli smo otkriti kako mladi ljudi danas žive i bore se tamo. Uza svu sekulariziranost društva, mogli smo vidjeti tu snagu vjere i tradicije koja se kroz njih probija na svijetlo.
Kakav je bio program?
Pa evo započeli smo u Dubrovniku, pa Splitu, posjetu slapovima Krke, Sinju, Vidu, gdje su nas domaći ljudi jako lijepo i toplo primili, a 30. 07. smo došli u Međugorje i evo sretni smo da smo mogli sudjelovati barem na početku Mladifesta. Svugdje smo nastojali da se ostvari kontakt s domaćim stanovništvom, bilo preko objeda po obiteljima (jer je smještaj bilo malo teže organizirati). Čak smo i ovdje u Međugorju uspjeli ostvariti kontakte sa mladima iz Međugorja te smo s njima izmijenili iskustva vjere u sadašnjem trenutku.
Posebno bih istakao trenutak kad smo imali molitvu na Podbrdu. Inače su mladi bili vrlo živahni, pomalo raspršeni i teško ih je bilo dugo na nešto zainteresirati – kakvi su već mladi danas. Dobri su, ali se bore da postignu sabranost. Ja sam očekivao da će tako biti i na Podbrdu i nadao sam se da će uspjeti pa barem pet minuta ostati u šutnji i molitvi, a na kraju nakon pola sata molitve i šutnje nismo ih mogli otrgnuti da krenu dolje koliko ih je Majčica privukla i smirila.
Kakav je tvoj sud, ima li sve ovo koristi?
Sve skupa mi se čini korisnim, ali i velikim izazovom. Mislim da je nama nedostajalo više pripreme, više prilagodbe njihovoj dobi i njihovim potrebama te njihovoj realnosti. Također vidim kako je potrebno odabrati prave načine pristupa mladima iz Hrvatske i mladima iz Španjolske jer smo otkrili da im se ne može pristupati na isti način. Mislim da je bitno pronaći ono što nas ujedinjuje, a u onom što je različito pronaći kompromise koji nas spajaju.
Kakav je to „hrvatski pristup“ a kakav „španjolski“?
Pa kod nas su mladi navikli na jednu veću ozbiljnost i čvrstoću u odnosu na vjeru i u pristupu duhovnim stvarima. Kao da nose jednu veću odlučnost za molitvu koju nose iz svoje katoličke tradicije i odgoja. Kod njih se puno polakše moraju objašnjavati neke temeljne stvari, jer im je društvo otišlo puno više u svjetovnost pa se onda kod njih ne podrazumijevaju neki katolički svjetonazori koji se kod nas još podrazumijevaju. To ne znači da smo mi bolji nego jednostavno imamo ovakvu povijest koja nas je obilježila drugačije.
Poruka?
Usprkos svim izazovima današnjeg društva trebamo ići u dubinu a ne ostajati na površini. Trebamo biti spremni zagrliti križ jer nam je jedino križ jamstvo sigurnosti i stabilnosti našeg života i vječne stvarnosti.
