Deva se guta u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji i drugdje gdje koncern Agrokor ima svoju imovinu. Komarca se godinama cijedi u tim istim državama kad se npr. procesuira prosjaka koji je gladan ukrao kruh ili beskućnika koji je prenoćište tražio u trgovačkome centru. Komarca se cijedi kad se u Hrvatskoj DORH i USKOK, a u Bosni i Hercegovini SIPA I OSA, zabavljaju procesuiranjem onih koji pišu grafite ili sade par stotina stabljika duhan itd. Komarca se, u odnosu na aferu Agrokor, cijedilo kad se vodio postupak zato što se udruzi „U ime obitelji“ dalo štandove da na njima mogu držati papire kako bi ljudi mogli potpisati peticiju i raspisati referendum. Ispada, što je sarkazam, da moraš biti samo veliki prevarant i lopov kako ne bi bio zakonski procesuiran. Poznata priča!
Afera s Agrokorom i Ivicom Todorićem je, zapravo, razotkrila u kakvom društvu živimo. Stekao se opći dojam, što je nažalost istina, kako u „šaci“ Todorić drži cijeli državni aparat, medije i pravosudne institucije. I umjesto da se njemu ograniči sloboda on je cijelu vladu i s njima ostale stjerao u ćošak. On se toliko „ruga“ državom i svojim zaposlenicima da je čak izjavio da je sve što je stvarao ostavio svojoj Hrvatskoj. Mašala! To bi vam bilo isto kao da vi ne plaćate struju, telefon i ostale režije i uđete u velike dugove i onda slavodobitno kažete da to ostavljate „svojoj Hrvatskoj“. Eto to su Todorić i njegovi ekonomski stručnjaci u baštinu ostavili svojoj Domovini. Darežljivi, nema se što!
Pitamo se zašto, kako mnogi kažu, institucije nisu radile i ne rade svoj posao? Nisu ga radile jer su im svezane ruke i začepljena usta. Rijetkost je pronaći bilo kojega visokopozicioniranoga hrvatskoga, kao i bosanskohercegovačkoga, dužnosnika koji preko Agrokor nije omastio svoje brke i koji nije držao ruke u velikoj tegli pekmeza koja se zove upravo Agrokor. Ministri, državni pravobranitelj, policijski aparat i ostali ne mogu procesuirati stvar jer bi pipci te hobotnice i do njih dovele. Zato je najlakše cijediti komarca, premda, da budem legalist, i njega treba cijediti. Devu, nasuprot tomu, slasno guta cjelokupna javna scena. Kako će, primjerice, državni pravobranitelj Dinko Cvitan raditi svoj posao kad u Agrokoru radi njegov sin? Kako će vlada prati ruke od slučaja Agrokor kad je po svome ministru Zdravku Mariću umiješana u njegovu propast? Kako će mediji objektivno izvještavati kad su se godinama hranili na agrokorovoj „sisi“.
A mediji? E mediji su posebna priča. Njihov pristup je bio takav kao da je propala trgovinica na kutu neke ulice. Sve se pretvorilo u analize kako spasiti stvar, a nigdje nije bilo analize tko je krivac da je propala stvar. Ni jedna kamera ni HRT-a, ni RTL-a, ni Nove TV, ne bijaše uperena u dvorac Ivice Todorića kao što su bile uperene u kuće i dvorce npr. Ive Sanadera ili Nadana Vidoševića. Tada se govorilo o umjetničkim slikama, jahtama, ljetovanjima itd. Sad ništa. Pojela maca jezik. Kolektivna šutnja kao da je Todorić podstanar. Razumjet ćete da ne želim reći da treba kamerama bilo kome ići ispred kuće stanovanja, nego vam pišem da vidite razliku u pristupu medija koji su izdali svoje poslanje. Šutjeli su, kamere ugasili, jer su i oni živjeli na lovorikama napuhanoga „carstva“ obitelji Todorića i sličnih njima.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je jasno rekla da joj je moralno neprihvatljivo da netko nastavlja živjeti u dvorcu, a tolike radnike je gurnuo na rub propasti. Bravo predsjednice! To što si izrekla će te „koštati“, ali nisi zaobišla istinu. Pokazala si žensko srce i mušku hrabrost! Svidjela mi se i analiza Marina Topića, mostarskoga analitičara i umjetnika, koji je rekao da ne mogu ljudi bivšega sustava „deca komunizma“ voditi tržišnu ekonomiju. Zaboravilo se da je ota Ivice Todorića bio istaknuti partijski ekonomist. Zanimljivo je kako u Hrvatskoj još jedan „lijevi“ Emil Tedeschi drži u rukama veliku multinacionalnu kompaniju „Atlantic Grupu“. Njih dvojica su država, a država je postala trgovački centar za rasprodaju. Nadam se da će Tedeschi, ipak je mlađi, naučiti lekciju od Todorića i „stati na loptu“ jer, u protivnom, ni vitamini cedevite neće ga okrijepiti. Još se nas upitati kad drugi to ne čine: Što je s kolonom ekonomskih stručnjaka koji su vodili Agrokor? Sve su to bajni „ekonomski stručnjaci“ koji su u Agrokoru imali basnoslovni iznos plaća i odveli ga u propast. O njima nitko ništa. Opet će, imam dojam, biti kriva ionako zakinuta obična radnica koja je radila za sitniš.
Poznat mi je slučaj jednoga hrvatskoga „Todorića“ u Venezueli. On je imao veliko imanje i tisuće zaposlenika. Bio je najmoćniji u proizvodnji i distribuciji peradi u Venezueli. Kad mu je biznis s peradarstvom propao i kad je bankrotirao preselio je u malu potleušicu i radio kod susjeda u polju razvozeći prirodno gnojivo. Nekoliko godina poslije ovaj naš „todorčić“ u Venezueli se oporavio i danas je ponovno uspješan voditelj jedne kompanije. Eto putokaza što svi, koji ekonomski propadnu, trebaju činiti. Što ono radi bivši vlasnik „Peveca“? Koliko znam on je ovršen, završio u zatvoru, tvrtka mu je oduzeta, a on kosi travu kod zeta i održava mu vrt. Treba znati pasti kako bi se ponovno moglo ustati!
fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net
