Svi mi mislimo da mnogo molimo, postimo i da snažno vjerujemo. Kad bismo napravili anketu, vidjeli bismo da ne molimo baš previše. Vidjeli bismo da više vremena provodimo razgovarajući telefonom, odašiljući SMS poruke, ispijajući kave, čitajući novine ili gledajući utakmice, nego u molitvi. “Bez vlastita, intimna, trajna života nutarnje molitve, u vjeri i ljubavi”, govorio je Pavao VI., “nije moguće sačuvati se kršćanima, nije moguće s korišću i znalački sudjelovati u procvatu obnovljene liturgije, nije moguće djelotvorno dati svjedočenje o onoj kršćanskoj autentičnosti o kojoj se danas često govori”.
Molitva i post su od samih kršćanskih početaka bili glavna sredstva u borbi protiv zla. Ako ne molimo i ne postimo, ne možemo ni vjerovati jer se vjera, odnosno povjerenje, uspostavlja u odnosu na nekoga, a to je Bog. Molitva je susret s Bogom i iz toga susreta se rađa jaka i čvrsta vjera.Gospa nas u poruci od 25. studenog 1987. poziva da molimo kako nas sotona ne bi privukao svojom ohološću i lažnom jakošću. Marija kaže: Ja sam s vama i želim da mi vjerujete da vas ljubim. Ljubav i poniznost mogu se iščitati iz svake Gospine poruke i to je glavni razlog da toliko ljudi iz cijelog svijeta posjećuje Međugorje, jer tu osjećaju da su ljubljeni.
