Sve više uviđam koliko je ustvari teško osloboditi se. Pritom ne mislim na slobodu koja se danas krivo interpetira i potpuno iskrivljuje u značenju da je to stanje u kojem činiš što god te volja, bez obzira na druge. Ne, govorim o slobodi koja nam je darovana, a koju smo gotovo izgubili, o pravoj i jedinoj slobodi. Jer pod krinkom današnje moderne slobode mi smo zarobljeniji no ikad, no Zli se pobrinio da to ne shvatimo, a ako i shvatimo zabavi nas da o tomu ne razmišljamo.
Teško je, jer ja bih sad ipak radije radila nešto drugo nego tebi pisala, ali nastojat ću ostati ovdje jer tko zna što Bog ima u planu i sa mnom i s tobom... Postoji još jedan razlog zašto je teško osloboditi se, a taj razlog je moj ego. Ja bih se sama oslobodila, ja bih sve sama, bez ičije pomoći. Je li ti to poznato? Moj ego mi ne dopušta Božju pomoć, moj ego me vezuje koncima robovlasništva gdje sam sama sebi i rob i gospodar, i on je upravo taj koji mi ne dopušta da se oslobodim, potpomognut od Zloga.
Sinoć sam se sjetila Isusovih riječi koje si i ti bar jednom u životu čuo i možda odmahnuo rukom misleći da si ti i odviše udaran da bi o njima više razmišljao. "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi." (Mt 5, 38-39)
Misliš li i ti da je svijet postao prepun okrutnih ljudi koji znaju samo pljuvati i udarati i da je dosta što su te udarali po "jednom" obrazu, pa nisi lud da im okrećeš i "drugi" i tako nesvjesno postaneš njihova marioneta, njihov ispušni ventil, sredstvo iskorištavanja, ismijavanja i slično? Uviđaš li da su ti ljudi su i oko tebe, i da sam ponekad postaneš jedan od njih? Pa ipak, postoji dobro i u tim lošim ljudima, i u snama. Postoji svjetlo Kristovo u svakome od nas... Samo što ovo zlobno zamagljuje ono dobro te nam sve izleda crno, pokvareno i odbija nas pa ono dobro ne vidimo, a ruku na srce - i ne tražimo.
Ovo što ti pišem, nije instant recept kako da se riješiš takvih ljudi ili kako da više ne budeš jedan od njih. Pišem jer želim ove Isusove riječi staviti pred tebe kao izazov da sagledaš gdje si ti u odnosu na te Riječi?
Ja sam trenutno u fazi kad sam se zasitila udaraca, kad se u meni nakupio nekakav bijes što sam tolike udarce zadobila šutke, što se nisam branila zbog straha da ću biti još jače udarena i da se s time neću moći nositi. Sad me i najmanji udarac navodi na to da i sama udaram po onima koje najviše volim i koji to ne zaslužuju. A zašto? Zato što mi moj ego nije dopuštao da u trenutcima kad su me udarali zazovem Ime Božje i Njemu svaki udarac prikažem, zato što nisam Njega tražila ni jakost, ni snagu, ni Riječi da me opravda nego se stalno sama opravdavam. A ako Njemu nisam predala sve u Njegove svete ruke, to je sve negdje ostalo, zar ne? Godinama se nakupljalo i sad eskalira...sve češće i češće. I toga mi je dosta.
Želim osloboditi svoje srce od gorčine i bijesa, želim reći što mislim umjesto klimati glavom i potvrđivati tuđe loše korake, želim sama izabirati prijatelje, kumove i ne dopuštati da mi ih drugi nameću, želim reći: "Oprosti, ali danas ne mogu" - bez opravdavanja ili "Neću, jer da potražiš malo ljudskosti u sebi ne bi me to ni tražio/tražila". Želim reći u lice "Nisi bio tu za mene kad sam te trebala, i to me boli" umjesto prešućivati to i puštati da prolaze godine površnih odnosa. Želim, ali ne mogu sama.
Ja danas odabirem svoje srce staviti u Njegove ruke i moliti: "Molim te Gospodine, oslobodi me! Oslobodi me svega što me zarobljava i ispunjava gorčinom. Želim okrenuti drugi obraz jer znam da me ništa od te zlobe ne može dotaknuti dokle god Tebi prikazujem svaki taj udarac i dok me Ti štitiš od Zloga koji te udarce režira. Želim, ali ne mogu sama. Pomozi mi!"
Prijatelju, hvala ti na vremenu. I pred tobom danas stoji izbor. Sretno ti bilo s Božjim blagoslovom!
