Mislim da je to vrtnja u krugu, logički circulus vitiosus. Sjetimo se Francuske u doba sv. Arškoga župnika. I drugdje je bilo ispovjednika, ali je svijet hrlio jednome svecu, sv. Ivanu Vianneyu u Ars, i ondje se ispovijedao. Tako i danas i na drugim mjestima u svijetu imamo molitvenu i sakramentalnu praksu, ali izostaju učinci koje bilježimo u Međugorju. Jasno je da molitva i sakramenti donose obilne plodove u cijeloj Crkvi i svijetu, ali odakle i zašto to da ljudi dolaze upravo ovamo, u Međugorje, u ovo zabitno mjesto, tu uče moliti, obraćaju se, imaju konkretno iskustvo Boga i milosti te onda nose kućama plodove Međugorja, o tome svjedoče te postaju misionari. Nemoguće je dijeliti tvrdnje vidjelaca o ukazanjima od plodova ukazanja koje vidimo u Crkvi.
Consensus fidei et fidelium može se odčitati i na tome da su ovdje zastupljeni svi staleži Božjega naroda, svi slojevi društva i Crkve, svi narodi, sve rase, da se sve odražava na crkveni život u obliku svjedočenja, bogoštovlja te predanog služenja, karitasa (martyria, liturgia et diakonia) te da svi rastu u svetosti. Međugorje je svjetski fenomen, a plodovi se vide posvuda, u svim krajevima svijeta. Međugorje je u bitnome laički pokret, pokret vjernika-laika, nošen laičkom duhovnošću, pobožnošću, odanošću prema Gospodinu i Gospi. Sami su vidioci obični vjernici te tako lakše dopiru do srdaca malenih ljudi. u svim krajevima svijeta.
