Tišina oplakuje prazne prolaze crkvenog broda.
Bez riječi odjekuju napuštene ispovjedaonice, u kojima se ne čuju riječi odriješenja, niti suze blagoslova!
Napuštene klupe kao nijemi vojnici stoje u svom vječnom klanjanju Raspetome na vanjskom oltaru. Praznina se ćuti u zraku, u grani, u svjetlosti, u zvuku…
Gospin lik postojano čeka! Čeka ona jutra ispunjena molitvom i pjesmom!
One ruke koje ne prestaju slaviti, dodirivati, sklapati se, milovati i dijeliti!
Onu rijeku ljudi koja stoji u potocima pokajanja
Ono svjetlo koje dolazi i od svijeće i od obraćenog srca!
Bit će opet takvo Međugorje sutra!
Ali ono Međugorje sutra je i u Međugorju danas ako ga u srcu nosiš!
S Gospom!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
