Na dugačkom i ustrajnom putu od 1400 kilometara pratilo ih je još pet prijatelja. Stigli su u Međugorje 19. lipnja, nakon 9 dana.
Nicola je u programu radiopostaje „Mir” Međugorje kazao: „Prvi put sam došao u Međugorje sa svojim dragim prijateljima koji su me dopratili u ovo prekrasno mjesto. To je bilo prije dvije godine. Bio sam fasciniran ovim mjestom i ono što sam osjećao graničilo je sa stvarnošću. Gledao sam tih dana ljude koji su dolazili u ovo mjesto i vidio da svatko od njih nosi neki svoj teret, bol, težinu. I jedne večeri dok sam bio ispred crkve vidio sam ljude koji su na biciklima dolazili do crkve. Ušli smo u razgovor i saznao sam da dolaze iz različitih gradova. I tako sam jedne večeri sjedio i slušao svetu misu. Razmišljao sam, ako se ikad vratim u Međugorje vratit ću se na biciklu. Od tog trenutka je krenula ta zamisao koja nije bila jednostavna. Nije bilo jednostavno organizirati takvo putovanje, jer sam morao zatražiti pomoć različitih osoba da bi se sve to ostvarilo. I zbog same činjenice što je udaljenost bila zahtjevna, 1400 km. Tražio sam prijatelja koji bi sa mnom vozio bicikl i to je Giovanni koji je sada ovdje. Ja i on smo riješili tu tehničku stranu putovanja i onda je trebalo pronaći logistiku. I tu sam pomoć našao u svojim prijateljima koji su me doveli u Međugorje prije 2 godine”.
Giovanni Soria je prvi put u Međugorju. O putu kaže: „Što se tiče osoba koje su nam bile od pomoći, to su prijatelji od Nicole. Prije godinu i pol dana on mi je predložio ovo putovanje. Prvo sam rekao ne, naime nisam bio raspoložen za to. A on je inzistirao. Želio je da ja budem taj koji će ga pratiti. Ja nisam nikada bio na vjerskom hodočašću, i nisam imao namjeru pratiti ga na takvom putovanju. I sada u ovom trenutku mu trebam zahvaliti. On je toliko inzistirao, da ja nisam mogao odbiti. Vidim sada da doći u Međugorje i osjetiti ovo ovdje predstavlja za mene lijepo iskustvo”.
