Smrt i umiranje dio su našega ljudskog života i nemoguće je izbjeći ih. Uzalud je pred njima zatvarati oči jer nikoga na mimoilaze, a svaki dan života - kako je davno rečeno - ujedno je dan kojim smo bliže smrti. Ipak, smrt ne postoji kao nešto općenito, nego postojimo mi koji se s njome susrećemo, svatko osobno i na svoj način. No budući da nemamo prethodno iskustvo, ostaje trajni misterij.
Tajni smrti suprotstavlja se otajstvo života vječnoga, a snazi smrti Božja moć. U tome nam pomaže Biblija. "Pravednik će od vjere živjeti" jer Gospodin neće "dati da pravednik truleži ugleda". Tako nas već SZ-objava vodi prema misteriju Kristove smrti. Jer u središtu naše vjere je smrt Isusa Krista. Njegovim umiranjem cjelokupna ljudska povijest dobila je novi smisao. Do Isusa je ljudski život bio u znaku vlasti smrti. A onda je On uzeo našu smrtnost i svojim umiranjem pobijedio smrt i tako označio početak Kraljevstva života. Umro je za nas, ali ne umjesto nas, kako bi nam pokazao da naša smrt po njegovoj ima smisla.
