Sad se dogodio rat, i ona je sa dvanaestogodišnjom unukom ponovno sama i bez igdje ičega na vjetrometini svijeta.
Sofia je tridesetogodišnja Ukrajinka koja se za svog Igora vjenčala prije 6 godina. Nije ni slutila da će ih život tako brzo rastaviti. Uspjela je pobjeći iz ratne Ukrajine sa svojom petogodišnjom kćerkicom i jednogodišnjim sinom, dok je muž ostao boriti se. Iako je u Međugorju toplo primljena i za sada sigurna u jednoj obitelji, ne prestaje plakati zbog straha i tuge za voljenim mužem! Hoće li se ikada više vidjeti? Hoće li ikada više zajedno slaviti rođendane svoje djece?
Ovo su samo neke od tužnih sudbina ukrajinskih izbjeglica koji su ovih dana pristigli u Međugorje. Trenutno ih u Međugorju boravi oko dvjestotinjak (službeno ih je registrirano 120), koji su za sada raspoređeni u 15 međugorskih obitelji.
Udruženje turizma, hotelijerstva i iznajmljivača iz Međugorja aktivno se uključilo u pomaganje ovim ljudima u nevolji. Kako ističe njihov predsjednik, Davor Ljubić, upravo su tokom pandemije ukrajinski i poljski hodočasnici bili oni koji su „održali“ Međugorje pa su se ovim činom „prve pomoći“ izbjeglim ženama i djeci, međugorčani željeli odužiti ukrajinskom narodu. Bez medijske pompe, skrovito, onako iz molitve koja ih duhovno hrani svako jutro na Brdu ukazanja.
U nedjelju je nakon 35 sati putovanja stigla zadnja grupa od 42 ukrajinske izbjeglice. Svi su testirani, svi su negativni i niko nema nikakvih vidljivih povreda, ali kako su izbjeglice većinom mlađe žene koje u prosjeku imaju po dvoje djece, u sebi nose puno straha, pitanja i zabrinutosti za svoje punoljetne sinove ili muževe koji su morali ostati, zbog trenutnog ukrajinskog zakona o zabrani izlaska iz zemlje muškarcima od 18 – 60 godine.
Svakoga dana u 13 sati okupljaju se na grkokatoličkoj misi u župi.
Osim Udruge UHTIS, pomoć izbjeglicama pružile su i „MAME BROTNJA“ koje su se uspjele organizirati i prikupiti potrepštine koje su potrebne za prvu ruku na mjestima njihova smještaja: lijekovi, hrana, higijenske potrepštine…
Sada se u hodu moraju rješavati brojna praktična pitanja, poput onog oko njihova zdravstvenog osiguranja, jer među ženama ima i trudnica. Neki župljani pokušavaju organizirati kreativne igraonice i vrtić kako bi djeci ispunili slobodno vrijeme i kako bi im odvratili misli od tužne svakodnevice.
Ipak ostaje pitanje škole za djecu, zaposlenja, novčane pomoći… odnosno svega onoga što bi riješio STATUS IZBJEGLICE koji ovdje kod nas u BiH još nije riješen. Tako da trenutno ovi jadni ljudi u BiH mogu boraviti samo 30 dana koliko im dopušta turistička viza, a nakon toga moraju otići ili zatražiti politički azil koji onda ima drugačiju proceduru.
Za sada je sve neizvjesno i svi su u brizi i iščekivanju što je sa njihovim najdražima. Svi se nadaju da će ova ratna kriza brzo proći pa da će se moći vratiti svojim kućama. Ukoliko ovo ratno stanje potraje, očekuje se da će upravo zbog nesređenih političkih i pravnih pitanja, BiH ostati samo tranzitna postaja izbjeglicama dok ne nađu sigurnije obitavalište u zemljama EU.
medjugorje-info.com
