Ona je, naime, u vrijeme njemačke okupacije Poljske bila socijalna radnica a istodobno i jedna od glavnih aktivistica poljske ilegalne organizacije za pomoć Židovima pod imenom Žegota. Njezino kodno ime bilo je Jolanta a njezina namjera spasiti što više djece koja su živjela u strašnim uvjetima u Varšavskom getu. Uspjela je dobiti dozvolu da svako određeno vrijeme ulazi u Varšavski geto (nabavila si je propusnice odjela za kontrolu zaraza) kako bi provjerila ima li naznaka tifusa ili nekih drugih bolesti koje bi eventualno mogle izazvati epidemiju. Na taj način krijumčarila bi židovske bebe i djecu, najčešće u paketima, koferima, torbama za alat, vrećama ili kako god bi se dosjetila. - Može li nam garantirati da će dijete preživjeti? - pitali bi je skrhani roditelji koji su joj ostavljali djecu. Ona bi im odgovarala: Mogu vam samo garantirati da će umrijeti ako ostanu u getu - rekla bi im.
Vodila detaljnu evidenciju o svakom djetetu
Znala je lagati nacistima da su mališani umrli od tifusa, a čak je izdresirala psa da ako netko od djece počme plakati da on krene lajati. Kad bi napokon uspjela izvući djecu tražila bi poljske obitelji ili katolička sirotišta da prime djecu, a o svima bi vodila detaljnu evidenciju. Sačuvala je podatke o svakom od 2500 malenih Židova, krijući njihova prava i lažna imena u staklenkama. Cilj joj je bio jednog dana iskopati staklenke, locirati svu djecu, informirati ih o njihovoj prošlosti i spojiti s obitelji. - Svako dijete spašeno uz moju pomoć je opravdanje mog života na planeti, i nije titula slave! - rekla je Sendler Ipak, Gestapo je shvatio što se događa pa je tako 1943. godine uhitio "majku djece iz Varšavskog geta". Brutalno su je pretukli te osudili na smrt. Ipak, njezini suradnici iz Žegote uspjeli su potplatiti čuvare i neposredno prije strijeljanja izvukli su je iz zatvora. Ostatak rata je provela krijući se od nacista. I poslije rata ova heroina nastavila je pomagati. Kao socijalna radnica sudjelovala je u osnivanjima brojnih sirotišta. Doživjela je duboku starost. Umrla je 2008. godine u 98. godini života. Pred kraj života nagrađena je brojnim prizanjima i jedna je od prvih proglašenih Pravednika među narodima. Proglašena je počasnom građankom države Izrael i službeno je proglašena nacionalnom heroinom Poljske. Po njoj je nazvano i nekoliko škola u Poljskoj, a bila je i kandidat za Nobelovu nagradu za mir.
Židovi su joj pomogli u djetinjstvu
Irena je rođena 1910. kao Irena Krzyżanowska u Otwocku, gradiću 20-ak kilometara udaljenom od Varšave. Kad je imala samo sedam godina izgubila je oca. Njezin otac Stanisław Krzyżanowski, bio je liječnik po struci i vrlo omiljen jer je uvijek bio spreman pomoći onima koja je pomoć najviše trebala a to su tada bili siromašni Židovi. Tijekom epidemije tifusa 1917. godine Irenin otac je umro. Židovska zajednica tada je odlučila pomoći njegovoj udovici u znak zahvalnosti i školovati njihovo jedino dijete, Irenu. Ona se tako zbližila sa Židovima još kao dijete. Kad su počeli progoni i diskriminacija Židova ona je bila studentica. Zbog stalnih protesta protiv diskriminacije (stavljala je čak Davidovu zvjezdu u znak solidarnosti) suspendirana je s fakulteta. Po Ireninoj životnoj priči Ana Mješkovska napisala je knjigu pod nazivom Majka djece Holokausta, a 2009.godine snimljen je film Hrabro srce Irene Sendler, kao podsjetnik na njezina hrabra djela.
