Svećenik koji se pretvarao da je zločinac kako bi spasio dječaka od trgovaca organima nedavno je istaknut u članku u španjolskim novinama El País, i to u časopisu koji inače ne piše dobre stvari o Crkvi i svećenstvu, piše Aleteia.
Priču vlč. Ignacia María Doñoro de los Ríos, međutim, teško je zanemariti. 57-godišnji bivši vojni kapelan nominiran je za nagradu Princess of Asturias for Concord jer je 25 godina radio u ime mladih žrtava ekstremnog siromaštva i stravičnih zločina trgovine ljudima.
“Neispravna roba”
Devedesetih godina prošlog stoljeća fra. Ignacio je bio dio posebne misije španjolske nacionalne policije u El Salvadoru . Tamo je na svoj veliki šok svjedočio neočekivanoj trgovačkoj transakciji, prodaji djeteta kao "komad neispravne robe".
Obitelj u izrazitom siromaštvu s petero djece nudila je prodati svog 14-godišnjeg sina Manuela, koji je bolovao od paralize, za samo 25 dolara. Novac od transakcije obitelj je namjeravala kupiti hranu za prehranu svoje preostale četiri kćeri. Istodobno, budući su kupci prodajom Manuelovih organa namjeravali ostvariti tisuću puta veću dobit od uloženog.
Iako "neispravan" kao cjelovit proizvod, on bi ipak dao dovoljno prihvatljive dijelove tijela za prodaju. Dječak bi bio "zaklan", raskomadan i pakiran u zasebne kontejnere, poput vola ili svinje u klaonici, kako bi zadovoljio zahtjeve međunarodnog prometa ljudskih organa.
Trgovina organima
Sve je šokantno u ovoj užasnoj istinitoj priči. Bijeda obitelji koja doseže krajnji očaj prodajući dijete; katalogiziranje ranjivog i bespomoćnog djeteta kao neispravnog proizvoda; kupnju ljudskog bića od strane drugih - koji su već svjesno predisponirani da ga ubiju, iskasape i prodaju u komadima unutar mreže ubojica bez čak i elementarnih moralnih parametara.
Također je šokantno znati da Manuelov slučaj nije samo izoliran slučaj od prije dva desetljeća. Ljudskim bićima nastavlja se trgovanje na ovaj način i u 21. stoljeću.
Napeto spašavanje u planinama
Kad je saznao da će se paralizirani dječak uskoro predati trgovcu organima, otac Ignacio nije oklijevao riskirati život kako bi ga spasio.
Tjedan dana nije se brijao, unajmio je kamion i odjenuo civilnu odjeću. S iznimnom samokontrolom odvezao se do kuće siromašne obitelji u zabačenim planinama Panchimalco, predstavljajući se kao kupac trgovine ljudima. Ponudio je obitelji dolar više od cijene koju je dogovorio drugi kupac, odveo siromašnog dječaka, strpao ga u kamion i odvezao.
Manuela su upravo spasili iz grozne smrti.
Otac Ignacio je rekao El Paísu :
U desetinkama sekunde shvatio sam da je to vlak koji će proći samo jednom u mom životu, ili ćte se ukrcati ili ga propustiti. A ako se ukrcate, odvest će vas tamo gdje niste ni mislili da ćete otići ... Bio sam vrlo svjestan da će mi to dijete promijeniti život.
No što je s obitelji koja je prodala vlastito dijete? Jesu li znali za što se kupuje? Jesu li znali da se radi o trgovini organima? Svećenik jednostavno komentira:
S vremenom naučite da ih ne možete osuđivati. To će dijete umrijeti i prodali su ga iz očaja.
Manuelu je, međutim, samo trebala prava pomoć kako bi izbjegao ono što se činilo kao sigurna smrt. Otac Ignacio mu je osigurao intenzivnu rehabilitacijsku terapiju kako bi ne samo preživio nego se oporavio od paralize.
Dvadeset pet godina kasnije, Manuel je živ i zahvalan na blagoslovu života. I otac Ignacio se, u svojoj rodnoj Španjolskoj, u to uvjerio kada je primio pismo od Manuela u kojem se izjavljuje da je svećenik "najvažnija osoba u njegovu životu".
Otac Ignacio nije stao nakon Manuelovog spašavanja, niti se zaustavio na granicama svoje zemlje.
U peruanskoj Amazoniji, on i grupa lokalnih partnera osnovali su Nazareth Home , ustanovu posvećenu brizi o djeci bez roditelja i djeci očajnih obitelji, poput Manuelove u El Salvadoru. Ove se obitelji suočavaju s velikom borbom protiv siromaštva i podložne su upadu u najtragičnije pokušaje bijega : prostituciju, kriminal ili kao prije 25 godina, užasu trgovine ljudima, bili mrtvi ili živi.
Otac Doñoro je početkom ove godine od časopisa Telva dobio Nagradu solidarnosti 2021. godine . Iskoristio je novac od 20.000 dolara za kupnju poljoprivredne opreme za sadnju riže, dio projekta da Nazareth House postane samodostatan kroz poljoprivredu.
