„Što Ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Iz usta nečastivoga čujemo kako je prva zadaća kraljevstva Božjega borba protiv zla, to jest Zloga.
Isus je zapovjedio nečistom duhu: „Umukni i iziđi iz njega!“
Đavao je najprije isprebijao toga čovjeka, pa ga je po zapovijedi Isusovoj morao napustiti. Tako je čovjek postao slobodan i sretan.
Kraljevstvo Božje zbiljski nastupa po Isusu i sotona to sluti. Gdje Bog vlada, Zli mora uzmaknuti. Isus zapovijeda zloduhu da ušuti. Time se očituje Isusova moć, oslonjena na Boga.
Svi su se divili i pitali: Tko je ovaj da je tako moćan?!
Isus naučava novu nauku: sjetimo se blaženstava, zapovijedi ljubavi, evanđeoskih savjeta. Ima moć izgoniti đavle. On zapovijeda i sotona mora slušati.
Isus je „novi čovjek“, Bogo-čovjek koji obnavlja svijet. On oslobađa opsjednute, liječi bolesne, uskrisuje mrtve, oprašta ljudima grijehe, što je dokaz da je s Isusom došlo na svijet Kraljevstvo Božje i da je Sotoninu kraljevstvu došao kraj.
Ova novost i punina Božjega darivanja zahtijeva i novost i puninu odgovora koji čovjek mora dati Bogu. Kako Bogu, koji se na taj način daruje ljudima - osporiti pravo prvenstva u vlastitom srcu i životu? To je obveza koju nijedan vjernik ne smije zanemariti.
Isus je Spasitelj, Otkupitelj i Osloboditelj, Kralj svemoćni. On je došao u ovaj svijet kako bi razorio đavolska djela (1 Iv 3,8) da bi tako oslobodio čovjeka od sotonskoga ropstva.
Mnogi se danas smijuckaju kad im se govori o vragu, jer im se čini da njega nema. Ne vjeruju u njega ni oni koji ga u psovci svagdano spominju. A ipak Krist je o njemu govorio, izgonio ga iz ljudi. Sotona se umišlja da je sve njegovo, a zapravo, nema ništa. On čovjeku obećava: uspjeh i slavu, popularnost i vlast, bogatstvo i napredak, užitak i sreću… A onda mu, na kraju, sve to oduzme, dovodeći ga na rub ponora. Redovita mu je strategija uvjeriti čovjeka kako je sve propalo, kako mu život više nema nikakve vrijednosti ni smisla i ostaje mu samo jedan korak do odluke da digne ruku na sebe i oduzme sebi život. Svjedoci smo danas sve učestalijih samoubojstava.
Tko je zapravo sotona ili vrag pakleni? Sotona je duhovno stvorenje koje je Bog stvorio dobrim i slobodnim, kao i čovjeka, ali se Sotona nepovratno i nepopravljivo izopačio, zloupotrebljavajući darovanu mu slobodu. Znači, Sotona je duhovno biće, pali anđeo, ali osoba, nadmoćna svakom duhovno-tjelesnom stvorenju, a pogotovo svakom samo tjelesnom biću.
Postoje đavli kao prave osobe, duhovi koji se pobuniše protiv Boga i bijahu bačeni u vječni pakao. Nijekati postojanje đavla znači izgubiti pravu vjeru i ostale objavljene istine. To bi značilo da se Bogu može nešto vjerovati, a nešto ne vjerovati, a to bi značilo da nas Bog može u nečem varati.
Nijekati opstojnost zlih duhova, upravo to veseli đavle jer im je onda lakše napastovati, zavaravati i upropašćivati ljude. I sveti Petar apostol nas opominje kad kaže: Budite trijezni i bdijte, jer vaš protivnik đavao obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere. Oduprite mu se čvrsti u vjeri.
Ima mnogo imena. Naziva se: Lucifer, Belzebul, Stara zmija, Otac laži, Tužitelj braće, sotona, što znači protivnik; đavao, a znači klevetnik. On je i jedno i drugo.
Poznat nam je svima sv. Ivan Vianey. On je bio arški župnik i umro je u 64. godini života. On o sebi pripovijeda: Nisam pošteno zaspao punih 35 godina jer me ometala trešnja kreveta, udarci po vratima. Bacalo me s kreveta na pod, pa sam morao u slami spavati.
66. god. nakon njegove smrti Vianey je proglašen svecem.
Sve što je Isus učinio i rekao vrijedi i za naše doba. Isus je znao za histeriju, a ipak je za naše dane u ono doba htio pokazati da ima vlast nad vragovima.
Opsjednuti iz Geraze (Lk 8, 26-33)
Čovjek lutao po ulicama gol, skitao se po grobovima i ki¬dao okove. Tako donosi Evanđelje. Na pitanje, tko je, odgova¬ra: „Legija“, četa, mnoštvo. Isus izgoni iz njega vraga, i vra¬gove utjera u svinje, a svinje se niz obronak strmoglaviše u jezero.
I opet neki vele da nije bio u pitanju vrag, nego ludilo tog čovjeka.
Kćerka žene kananejke (Mk 7, 24-30)
Pristupila je Isusu žena poganka da joj iz kćeri istjera vraga. Uslišana je. Čim je stigla kući, našla je kćerku na kre¬vetu mirnu i zdravu...
Ne znam zašto bi Isus glumio? U sva¬kom slučaju je čudo, jer na jednu riječ ozdravlja bolesnika .. .
Danas pored tolikih lijekova, bolnica i liječnika teško se izliječi ovakav bolesnik, u pretpostavci da su i ono bili živča¬ni bolesnici, što je teško vjerovati.
Opsjednuti dječak (Lk 9, 37-43) - Mučili su se oko toga dječaka Isusovi učenici, ali nisu uspjeli. Zato dječakov otac zamoli Isusa za pomoć. Kad se dječak približio Isusu, poče se rušiti i grčiti. Isus posreduje i dječak trenutačno nađe mir.
Istina, mnogi će danas prigovoriti i reći: Tko ti danas vjeruje da se vragovi skitaju po svijetu, ta nismo više u srednjem vijeku!...
Djelovanje Zloga prepoznajemo najčešće preko nekog čina ili djela koje čovjek čini. To mogu biti razna ubojstva, samoubojstva, preljubi, bludničenje, namjerni pobačaji, naročito mržnja i nepoštovanje i tome slična zla.
Sveti Otac Papa Pavao VI. gledajući što se sve govori nakon drugog Vat. Koncila, jednom rekao da se „osjeća vražji dim!“ Vjerojatno je mislio na sve moder¬niste koji tumače Evanđelje po svom nahođenju. I koji više cijene svoje komentare, nego svetu Isusovu riječ u Evanđelju.
Rekao je da se njegovo djelovanje može prepoznati u našoj povijesti:
- gdje god se korjenito, rafinirano i apsurdno niječe Bog,
- gdje god laž silovito nastupa protiv očevidne istine,
- gdje hladna i okrutna sebičnost gazi ljubav,
- gdje se svjesno i odmetnički napada Kristovo ime,
- gdje se zamagljuje i odbacuje duh Evanđelja,
- gdje se donose sodomski zakoni…
Tko unosi nemir u pojedinca, u brak, u obitelj, u zajednicu, u društvo, među narode, taj se odrekao Boga i u službi je zloga.
Tko drugome zagorčava život, opio se silom tame i u njemu nema duha Božjega.
Tko pali vatru mržnje, navodi drugoga na grijeh, taj ima dobre i uske veze s vragom.
Ako zbog nas poteku suze iz oka našega bližnjeg, zbog našega jezika i postupaka, nemamo Duha Božjega. Još uvijek nismo blaženi mirotvorci.
Neće nas spasiti komentari i hirovi teologa, nego vjera u Isusovu evanđeosku poruku! „Svi se zaprepastiše te zapit¬kivahu: Što li je ovo? Nove li i snažne nauke! Pa i samim ne¬čistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se“
Ovo današnje evanđelje tiče se i nas. Kraljevstvo Božje je blizu. Prihvatimo ga. Pustimo da prodre u ovaj svijet. Započnimo borbu protiv zla i zloga u svijetu. Započnimo od sebe. Borimo se protiv svih oblika egoizma i oholosti. To je početak kraljevstva Božjega. To je ponuda i poziv.
Isus i danas dolazi k nama, svojoj braći i sestrama, kako bi nas oslobodio, ohrabrio i ojačao kako bismo smogli hrabrosti ostvariti u Životu one ideale na koje nas on poziva. Odbacimo svaki strah i svako ropstvo i dopustimo Bogu da nas učini slobodnima i sretnima.
Dođi, Gospodine, u naša srca i ispunih ih snagom svoga Duha kako bi se mogli oduprijeti grijehu, zlu i vragu paklenomu! Tvoji smo i to žarko želimo stalno biti! Amen.
Tek nakon iskrene ispovijedi preselila se u vječnost
Neka žena je bolovala više godina, pa ju je župnik više puta godišnje pohađao i podijelio bi joj svete sakramente. Ali starica nikako da umre. Kada joj se stanje opet pogoršalo, poruči župnik da će opet doći, iako je bio prije nekoliko dana. Taj put starica izjavi da je učinila šesnaest pobačaja, i da to o sada nije nikada ispovjedila, jer ju je bilo stid i strah. Nakon ispovijedi živjela je još nekoliko dana i preselila se u vječnost.
Danas se u svijetu ubija se oko četrdeset pet milijuna djece godišnje. Svake minute 100 nevine djece se ubija. Zločin je to nad zločinima. I neki se ljute i bune kad se to tako kaže!
„Abortus je najveći zločin i najveći grijeh na svijetu, jer tu majka ubija svoje još nerođeno dijete, koje ima pravo na život po prirodnom, Božjem i crkvenom zakonu. Majka postaje gora od nerazumne životinje, jer životinja neće svoje male ubiti, ona svoje male brani i daje svoj život za njih!“ (Andrija Živković)
