Sestra Emmanuel rođena je u Francuskoj 1947. godine, studirala je teologiju, a jedan od profesora bio joj je glasoviti kardinal Danielou. Na Sorboni je diplomirala povijest umjetnosti. Zajednici Blaženstva pridružuje se 1976. godine, a od 1989. godine živi u Međugorju. Nadahnuto svjedoči o Međugorju i o svojem misijskom djelovanju po cijelom svijetu.
Dominik i Festival mladih. 3. kolovoza zbio se neočekivan događaj u Međugorju. Budući da članci na internetu šire mnoge netočnosti, željela sam provesti ozbiljno ispitivanje prije nego li sama napišem članak o tome. Dakle, napisani tekst koji slijedi iznosi one činjenice koje sam dobila od Dominikove obitelji, piše sestra Emmanuel.
Dominik Juros, mladi šesnaestogodišnji Slovak, rođen u katoličkoj obitelji iz sela Hran, ovog je ljeta doputovao u Međugorje na Festival mladih zajedno s vršnjacima iz svog kraja. Tijekom nekoliko mjeseci uoči dolaska u Međugorje, Dominik je prolazio kroz nutarnje buntovništvo koje se uglavnom vrtjelo oko vjere.
Više nije htio ministrirati kod mise. Odbio je moliti zajedno sa svojim roditeljima. I premda su se pripadnici njegovog društva kao grupa prijavili za hodočašće, oni zapravo nisu bili zainteresirani ni za Festival mladih niti za Boga. Ponašali su se poput turista na godišnjem odmoru.
3. kolovoza u Međugorju je vladala strašna vrućina. Umjesto da prate program festivala, grupa je odlučila ići na plivanje na obližnje slapove Kravice zajedno sa svojim vodičem Jankom. Dominik se pokliznuo u ledenu vodu i potonuo oko tri metra duboko. Uspio je nekoliko puta izroniti na površinu, ali nitko nije shvatio da se utapa. Ljudi oko njega su mislili da on izvodi neku svoju igru. Deset minuta kasnije, Janko se zabrinuo jer ga više nije vidio! Tako je otplivao do mjesta gdje ga je zadnji put uočio.
Uz pomoć nekoliko ljudi izvukao je Dominika iz vode. Ali njegovo srce više nije kucalo. Nakon 15-20 minuta oživljavanja, ono je počelo ponovno kucati, ali na putu za mostarsku bolnicu, opet je stalo. I pluća su prestala raditi. U bolnici je Dominik stavljen u stanje inducirane kome i aparati su preuzeli vitalne funkcije njegovog tijela.
Sutradan su u Mostar naglo doputovali njegovi roditelji iz Slovačke. Pošto su čuli što se dogodilo, svi mladi okupljeni na Festivalu počeli su žarko moliti za njega, a taj prekrasni lanac molitve je potom tekao danju i noću! Čak su i Dominikovi suputnici iz autobusa, iznenada zahvaćeni strahom Božjim, počeli moliti. Svi su otišli na ispovijed i nazočili misi s velikom pobožnošću.
5. kolovoza, okružen sa svojom obitelji i s puno molitelja, Dominik je stao pokazivati neočekivane znakove. Premda u nesvijesti, on bi stisnuo majčinu ruku ili zaplakao. Probudio se 7. kolovoza i svi su mu organi oživjeli. Prva reakcija mu je bila da zaplače i moli svoje roditelje za oprost. Zgrabio je majčinu ruku i zamolio je da moli s njim i to puno. Želio je ispovjediti svoje grijehe i zato su poručili da dođe svećenik. Potom je prebačen u slovačku bolnicu, gdje je počeo normalno hodati i govoriti. Četiri tjedna kasnije vratio se i u školu. Njegov slovački liječnik je izjavio da je Dominikov oporavak šokantan uzimajući u obzir sve što je prošao.
Dominik je ispričao neke zanimljive aspekte svog iskustva. Na primjer, iako je bio bez svijesti kad su ga izvukli iz vode, on je vidio svoje roditelje u Slovačkoj kako sjede ispred televizora i znao je što rade i kamo će poći.
8. kolovoza, prema riječima prisutnih ljudi, a i prema riječima Dominika, on je postao hipersenzitivan. Osjećao je nutarnje borbe i imao neobične percepcije.
Prema Dominiku, dok je bio između života i smrti, osjećao je da mu prijete „mračni likovi“ prisutni u bolnici. Neki su stajali kod vrata, dok su drugi izazivali kaos u bolesničkoj sobi time što su ga optuživali. Ti likovi su neprestance nastojali spriječiti njegovu majku da moli uz njegov bolesnički krevet. Dominikovo lice je zasjalo kad je osjetio prisutnost osobe pune svjetla, mira i radosti za koju misli da je bila Majka Božja. Kad je netko ušao u sobu noseći vodu, on je znao da je to posvećena voda i pomislio je: „O, posvećena voda! Ona će mi sada pomoći!“ Izjavio je da je bio kadar percipirati molitve svoje obitelji kao smirujuće, pozitivne, korisne i pune života.
Dominik je vidio i čistilište. Tamo je ugledao dvojicu mladića iz susjednog grada kako pate. Vidio je kako su spalili neki automobil, a kasnije poginuli u automobilskoj nesreći. Vidio je anđele, sjajna bića prekrasnih lica odjevena u bijelo. Rekao je i da je gledao Isusa licem u lice i da Isus ima najdivnije oči. Kad je njegova obitelj molila krunicu Božanskog Milosrđa uz njegovu bolesničku postelju, on ih je upitao: Osjećate li taj predivan miris?“ „Kakav miris?“ – pitala je majka. „Krvi Isusove! Ima predivan miris!“ – odgovorio je.
Ima još puno detalja iz ove priče koje nije moguće iznijeti ovdje, ali važno je znati da ga je Dominikova majka u vrijeme začeća posvetila Gospi.
Dominik je često ponavljao da bismo trebali ljubiti jedni druge i opraštati jedni drugima, te da je ljubav najvažnija u životu. On neprestance moli članove svoje obitelji da se jedni prema drugima ponašaju s puno ljubavi, čak i u najmanjim stvarima, te da uvijek opraštaju i nemaju neprijatelje. Budući da je nakratko doživio slatki okus neba, Dominik je zažalio što mu je liječnički tim spasio život!
Znamo da je normalno da dolazi do velikog oštećenja mozga ako je čovjek provede nekoliko minuta pod vodom bez kisika. Ali u Dominikovom slučaju, samo Bog zna radi li se, medicinski gledano, o čudu. To je malo važno! Ono što je prekrasno u ovom slučaju jest da se to dogodilo kad je 40.000 mladih nazočnih na Festivalu molilo u Međugorju.
Gospodin je upotrijebio ovog tinejdžera, koji je prolazio kroz krizu, da prigne koljena svih njegovih prijatelja (onih nazočnih u Međugorju i onih u Slovačkoj), da ih potakne da pođu na ispovijed i da vrati njihova srca Bogu. Štoviše, nekima od te djece koja su svjetovne stvari stavila na prvo mjesto u svom životu i koja su mislila da mogu bez Boga, Dominikovo iskustvo je otkrilo drugi svijet, druge vrijednosti i podsjetilo ih na najvažniju Isusovu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“
Dominik se ne sjeća svega, ali rezultat milosti je više nego očit u njegovom životu. On se pretvorio u mladića koji danas duboko moli, koji gorljivo živi svoju vjeru i koji se radosno pridružuje svojim roditeljima i obitelji u molitvi. Iskazuje veliko štovanje Isusovom križu i Gospi. Svi njegovi rođaci su zahvalni za milost koju mu je Gospodin iskazao. Čak i njegov djed, nekad tvrdoglavi protivnik Međugorja, sada želi doći ovamo. Veličanstveno!
Č.s. Emmanuel +
Preveo i priredio medjugorje-info.com
