Oni su s nama podijelili svoje iskustvo hodočašćenja i življenja Gospinih poruka iz Međugorja.
Moj muž i ja smo članovi jedne molitvene grupe koja je započela u Lourdesu. Išli smo tamo na hodočašće svake godine, započeli smo svaki dan moliti krunicu. Kada su počela ukazanja u Međugorju, došli smo i ovdje, ali smo nastavili ići i u Lourdes. Ipak, unutar mene počeo sam praviti usporedbe i počeo sam se pitati: ma je li potrebnije ići u Lourdes ili ići u Međugorje? Budući da me to mučilo upitao sam poznatog talijanskog svećenika oca Rastrellija koji mi je rekao: „Davide, ne trebaš uspoređivati, jer Gospa je u svim svetištima, važno je zaustaviti se i pustiti je u svoj život. Ali, sada je vrijeme Međugorja. Sada nam Gospa ovdje govori i mi je trebamo slušati. Ono što nam govori u svojim porukama trebamo slušati i vršiti jer nam ona sada daje poduke koje su bitne za ovaj, sadašnji trenutak. Jer ovaj povijesni trenutak sada za nas je Međugorje!“
Inače, barem jednom godišnje dolazimo u Međugorje s osobama – štićenicima udomiteljske obitelji kojoj pripadamo. Tu su osobe s različitim socijalnim problemima, zdravstvenim problemima ili problemima u ponašanju. I za sve njih hodočašće u Međugorje predstavlja važno iskustvo susreta s Božjom i Gospinom ljubavi i uvijek se dogodi neko jako iskustvo unutarnjeg izlječenja.
