Do 2018. vjerovala si da si homoseksualne orijentacije, ja kažem "vjerovala si" jer danas si hetero. Možeš li nam reći nešto o tome?
Sve je počelo u srednjoj školi, gdje sam upoznala jednu djevojku na praksi koju smo zajedno imale. Imala je vrlo jak karakter i sviđao mi se njezin način na koji radi stvari. Ubrzo smo se sprijateljile i počele zajedno izlaziti. Obje smo se međusobno privlačile, ali znale smo da je to pogrešno. I možda nas je to dovelo do još veće želje, jer smo znali da je to nešto što nije prihvatljivo. Nedugo nakon toga započele smo s ovom isprva "tajnom" vezom. S njom sam bila 6 godina, a nakon nje sam imala druge više ili manje važne veze. Sve skupa sam u obmani homoseksualizma živjela 15 godina.
Jesi li bila s djevojkom, ali se nisi smatrala lezbijkom?
Da, u svojoj prvoj vezi nisam se smatrala lezbijkom, zato što sam osjećala da me i muškarci privlače. Tu lezbijsku privlačnost sam osjećala samo prema toj konkretnoj djevojci. Kad mi je rekla da smo lezbijke, ta me riječ iznervirala jer se nisam smatrala lezbijkom. Rekla sam joj: "Ti si takva, ja nisam lezbijka, jer ne volim druge žene, volim i muškarce". Ali ona mi je stalno govorila: "Ne, ako si sa mnom i ti si lezbijka." Nakon nje sam upoznala drugu djevojku s kojom sam bila u vezi tri godine, a pošto smo i živjele zajedno od tada sam počela uvjeravati samu sebe da sam lezbijka.
Ali od malena si uvijek imala poziv za brak...
Da, od malena sam uvijek osjećala jak poziv za brak. Sjećam se da sam stalno gledala filmove o vjenčanjima svojih rođaka i svaki put sam bila emotivna, zamišljajući vlastito vjenčanje. Zapravo, kad sam bila sa ženama, mučila me ideja da se ne mogu udati za muškarca, jer ta želja nije nestala u meni. S vremenom me to također natjeralo da posumnjam jesam li lezbijka. U mom je srcu, unatoč svemu, ostala jaka želja: moći se udati za muškarca i imati obitelj i djecu.
Onda u jednom trenutku stižu napadaji panike...
Napadaji panike su počeli tijekom moje prve veze. Moja partnerica je bila jako posesivna prema meni. Ostavljala sam je nekoliko puta u tih šest godina i svaki put kad bih je pokušala ostaviti prijetila je da će si oduzeti život. Ponekad je čak to i pokušavala, zbog toga sam se osjećala krivom... i tako sam joj se na kraju vraćala iako s njom više nisam bila sretna. Također mi je prijetila da će, ako je ostavim, sve otkriti mojim roditeljima (koji ništa nisu znali). I tako sam je ja iz inata počela varati. Prvi put kada sam doživjela napadaj panike završila sam u bolnici jer nisam mogla disati. Od tada su me nekoliko godina pratili napadi panike i anksioznosti.
Kada i kako je došlo do promjene?
Nakon zadnje veze počela sam se osjećati loše jer sam u sebi sve više osjećala da nisam lezbijka, bila sam jako zbunjena... Ja to zovem "zabluda identiteta" jer je to prava zabluda. Bilo mi je loše. Jedan dan sam cijeli preplakala. Molila sam Boga i Gospu za pomoć. Rekla sam: "Molim te, Gospodine, pomozi mi... Toliko sam zbunjena da trebam tvoju pomoć." Bio je to pravi vapaj za pomoć upućen Bogu. Sutradan sam krenula za Aostu, u posjet rođacima s kojima sam vrlo bliska. Trebala sam neku aktivnost kako bih si odvratila pozornost. Odmah sam zamolila svoju sestričnu da mi dogovori sastanak s njezinim svećenikom, jer sam htjela s njim malo porazgovarati s obzirom na silnu zbunjenost i nelagodu koju sam imala. Noć prije odlaska tom svećeniku sanjala sam kao hodam ulicom i gledajući u nebo vidim sliku Gospe s malim Isusom u naručju. Kad sam se probudila, ispričala sam svoj san svojoj sestrični. To isto jutro, prije odlaska svećeniku, bili smo na misi. Tijekom mise tražila sam znak, pitala sam se: "Gospe, što znači ovaj san?". Kad je sveta misa završila, jedna gospođa je prošla da podijeli svete sličice s molitvom na poleđini (neuobičajeno u toj crkvi) i čim sam uzela sličicu, ostala sam bez riječi: bila je to slika Gospe s Isusom u naručju. U tom sam trenutku osjetila osjećaj radosti, mira, ljubavi, osjećaj topline koji mi je prošao od glave do pete. I od toga dana otvorila sam svoje srce i Gospodin je počeo djelovati.
Što mislite zašto se dogodila ova promjena u vašem životu?
Promjena se dogodila samo zahvaljujući Bogu, svojim snagama ne bih mogla ništa promijeniti. Kad doživiš takvu prijevaru, ne možeš se tako lako osloboditi. Kao što znamo, Gospodin nam je dao slobodnu volju i stoga nas ostavlja slobodnima... Ali kada zamolite Gospodina za pomoć, kada mu otvorite svoje srce, On vam odmah pritrči u pomoć. I ja sam dokaz da je to doista tako. Jednostavno sam prvi put zamolila Boga za pomoć... i on je sve učinio. Ja sam otvorila svoje srce i pustila ga u svoj život. I On je potpuno preobrazio moj život. Bila sam duhovno mrtva i on me vratio u pravi život. Jer pravi život je samo u Kristu. Ali to možete doživjeti kada počnete upoznavati njegovu Ljubav.
Kako je Međugorje utjecalo na vašu promjenu?
Prvi put kad me majka natjerala da idem u Međugorje s cijelom obitelji, apsolutno nisam htjela ići i to sam učinila nevoljko, i tada se ništa nije dogodilo. Zatim sam se vratila drugi put, zajedno s bivšom djevojkom, i bilo mi je jako dobro, ali srce mi je bilo zatvoreno. Živjele smo zajedno, živjela sam u homoseksualizmu, praktički sam živjela u smrtnom grijehu. Nisam se mogla potpuno predati. Ali svaki put kad sam išla, iako mi je srce bilo zatvoreno i živjela sam u smrtnom grijehu, Gospa je imala priliku staviti malo sjeme u moje srce koje je s vremenom polako davalo svoj plod.
Međugorje danas smatram svojim drugim domom, barem jednom ili dvaput godišnje imam potrebu otići tamo i napuniti baterije, suočiti se sa svijetom u kojem živim, s raznim poteškoćama. Međugorje je moje srce.
Prema tvom iskustvu, mogu li te pitati što je to homoseksualnost? Nadalje, jesmo li u njemu rođeni ili stvoreni?
Homoseksualnost nije ništa više od prevare vlastitog identiteta. Vi apsolutno niste rođeni tako, a ja imam potvrdu za ovo što govorim otkad sam upoznala ljubav Božju i njegovu riječ. To je također logično razmišljanje: jer homoseksualnost spada u šestu Božju zapovijed: ne sagriješi bludno. A s obzirom da nas je Bog stvorio, bi li Bog ikada stvorio gay dijete ako je to smrtni grijeh u njegovom zakonu? Apsolutno ne, samo ovo bi nas trebalo natjerati da razmislimo i shvatimo da apsolutno nismo rođeni s tim.
Što želiš poručiti svojim svjedočenjem?
Prije svega rado svjedočim jer to od nas traži sam Gospodin. I ako mogu biti mali instrument u njegovim rukama, činim to s pravim zadovoljstvom. Jako sam zahvalna Bogu i sve dugujem njemu i svaki dan mu zahvaljujem što me oslobodio homoseksualnosti.
Nadam se da moja priča može biti od pomoći onima koji danas doživljavaju ono što sam ja proživljavala u prošlosti, koji možda doživljavaju tu zbrku i ne mogu se iz nje izvući kao što ja nisam mogla.
Želim da znaju da samo ako se obratimo Bogu, On nas može osloboditi od svakog zla, od svake zbunjenosti, od svake teške situacije ili one koja se čini nemogućom za prevladati.
Živjela sam u ovoj prijevari 15 godina i ja sam dokaz da Bogu ništa nije nemoguće. Samo trebamo otvoriti svoja srca Njemu i pustiti Mu da djeluje u našim životima, On će se pobrinuti za ostalo, potpuno.
lanuovabq.it/Prijevod: medjugorje-info.com
