Priču o hodočašću odlučila je s nama podijeliti Ivana Božić, supruga jednoga od hodočasnika jer smatra da je vrijedno svake hvale i da je Bogu na slavu, tim više jer su hodočasnici nakon dolaska Kraljici mira u Međugorje u svoje obitelji donijeli mnoge blagoslove.
BOG IH JE SPOJIO
Ivanin suprug Marko i njegov prijatelj Ivica na blagdan Cvjetnice odlučili su se na zavjetno hodočašće od Slavonskog Broda do Međugorja ići pješice. Ivana ističe da je sam Bog isplanirao ovo hodočašće i da ih je spojio sa određenim razlogom do tada samo Njemu poznatim.
Naime, sve je počelo kada je u 4. mjesecu prošle godine Ivana pronašla posao.
POZIV POSLODAVCA NA HODOČAŠĆE
Da cijela stvar bude zanimljivija, Ivanin poslodavac je bio Ivica a isto tako, 6.mjeseci poslije postao je i Markov. Da Bog spaja ljude i piše nevjerovatne priče, spoznali su svi troje kada ga je Ivica, jednog dana, osim što ga je pozvao da dođe raditi za njega, Marku ponudio da pješice pođu u Međugorje.
Marko je bez razmišljanja pristao ne sluteći da će ova odluka rezultirati divnim plodovima koji će obilato roditi i milostima koje će se zakotrljati na njihovim radnim mjestima.
Dok su svi smatrali ovu njihovu odluku ishitrenom i samu ideju pomalo ludom, nekoliko dana prije polaska njihovi najbliži shvatili su da se tu ne radi o šali nego o ozbiljnoj namjeri. Ipak, trebalo se fizički pripremiti i steći kondiciju a kako nisu stigli jer su u to vrijeme imali službena putovanja, pripreme za to zahtjevno hodočašće nisu odradili. U Prvoj Pavlovoj poslanici Korinćanima zapisano je: “Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami mudre", riječi su koje snažno povrđuju Božje vodstvo i Njegovu svetu volju na hodočasničkim stazama ovo dvoje prijatelja.
PUT U MEĐUGORJE
Nije im trebalo dugo kako bi shvatili da na hodočašću nije toliko bitna fizička priprema, dobra kondicija nego da će im biti dostatna MOLITVA i duhovna spremnost. Uz njihove osobne molitve a i uz molitve njihovih bližnjih, prijatelja i duhovnika uspješno i uz Božju pomoć pješice su prešli 360 kilometara.
Sreća i zahvalnost Bogu i Gospi koja ih je pratila bila je neizmjerna, otkrila je Ivana.
Tek kada su stigli Kraljici mira u Međugorje, shvatili su kakav je to pothvat i žrtva bila; od pretrpljene boli u kostima i upala na mišićima, žuljeva od dugotrajnog hoda, brojne nezgode koje su ih pratile putem, križevima i naposljetku sa suzama u očima od radosti kad ugledaše dva bijela zvonika crkve u Gospinom mjestu ... Bog, koji se uvijek na svoj jedinstven način proslavlja u životima onih koji Ga ljube i slijede bez obzira na sve, ovu smjelu avanturu života posvjedočili su nam Marko i Ivica prevaleći sve prepreke do Gospinog zagrljaja.
Bog je uistinu velik, Božja providnost bila je uz njih, taj strah koji smo mi najbliži osjećali nestao je vrlo brzo, predali smo ga Gospodinu u molitvi kazala nam je Ivana istaknuvši da su oboje molili za određene nakane a njihovim hodočašćem u Međugorje svojim obiteljima donijeli blagoslove, mnoge druge plodove i darove za koje su molili.
PO NJIHOVIM ĆETE IH PLODOVIMA PREPOZNATI
I za kraj ovog svjedočanstva, Ivana nam je posvjedočila jedan uistinu predivan i svima vidljiv blagoslov.
“Po plodovima ćete ih prepoznati” Ova Isusova izreka, toliko važna da je evanđelist Matej dva puta donosi u nekoliko redaka, snažno se potvrdila na ovom hodočašću dvojice prijatelja koji osim što su i prijatelji, zajedno dijele i radno mjesto.
Ivica je direktor firme čiji svi djelatnici iz ureda među kojima su supružnici Ivana i Marko Božić, svaki dan idu na svetu Misu, posebno nakon Međugorja.
Bogu hvala i slava!
