Članovi su udruge za djecu sa cerebralnom paralizom „Leptirići“ iz Metkovića.Na ovom Hodočašću su od prvog susreta. S nama je otac Alen podijelio svoje dojmove: „Najviše dolazimo ovdje kako bi napunili baterije i kako bi lakše i ponosnije mogi nositi svoj križ. Jer jednostavno nekad pritisnuti svakodnevnim teškoćama taj svoj „križ“ samo vučemo. Odavde dođemo puni Duha Svetoga, dobijemo neki mir koji nam pomogne izdržati do idućeg hodočašća. Puno nam znači i što možemo doći kao obitelj jer od samog početka Ivanine bolesti, nikad se nismo razdvajali.I kad idemo na rehabilitacije, po bolnicama, uvijek smo nastojali biti zajedno.“
Majka Vilma je nadodala: „Meni je Gospa moja druga Majka, ona mi je dala snagu. Uvijek je bila tu, Molila sam je da mi bude majka i Majka mojoj Ivani. I eto jest. Rekla mi je: Kćeri moja dat ću ti sve milosti. I eto zato smo tu gdje mi je drago susresti i ljude koje smo već prije susretali. Ovdje su nam najljepša svjedočanstva drugih roditelja, koja nam daju dodatnu snagu i to neko zajedništvo koje se osjeća. Program prilagođavamo Ivani, nikad ne možemo ništa planirati jer sve zavisi kako je spavala, ima li bolove, može li sjediti.. tako da sve odlučujemo u zadnji čas. Važno nam je jer vidimo kako je Ivana sretna. I mali braco, iako ima tek 8 godina, naučio je kako se brinuti o sestri, kako pomoći mami-malim gestama pažnje otvaranja vrata od auta ili zatvaranja vrata kuće kad mama Vilma nosi Ivanu u auto ili iz njega. Ovaj smo put nekako posebno nadahnuti. Hvala Mariji što smo tu i što preko svih nas pokazuje kako su velika Božja djela.
