U razgovoru koji slijedi u nastavku, zamolili smo vlč. Łukasza da nam predstavi svoj životni put.
Put vjere
Moj put otkrivanja vjere nije bio lagan. Zahvalan sam svojoj baki, teti i krštenoj kumi koje su za mene molile. Obraćenje kao svjesno prihvaćanje vjere koje mi se dogodilo u životu i put vjere koji sam otkrio sada vidim kao pravi Božji dar. Bog mi je tada postao bliži i uvidio sam koliko je vjera važna u životu, koliko ju trebam i koliko mi je život bio prazan bez nje jer nisam dobio dar vjere u svojoj obitelji.
Kršten sam, ali u obitelji nisam imao primjer vjere, nije se govorilo o Bogu, o Crkvi… Sada kada se prisjećam, čini mi se da mi je Bog već tada, i u toj ranoj djetinjoj dobi, nešto usađivao u srce jer i onda čitao životopise svetaca i privlačio me život BDM. Tako je bilo kroz osnovnu i srednju školu. Prvo obraćenje sam iskusio za vrijeme primanja sakramenta Potvrde. Od tada sam počeo više moliti, čitati Bibliju, drugačije sam počeo živjeti svetu Misu. Ipak, još uvijek sam želio postati pravnik i aktivno sam se bavio zaštitom okoliša.
Prvo hodočašće u Međugorje
Godine 1997. kada sam imao 18 godina i bio treći razred srednje škole po prvi puta sam došao na hodočašće u Međugorje. Tada se u meni dogodila prava revolucija. To je za mene bilo prvo iskustvo Međugorja o kojem sam inače prije puno čitao. Tada sam se, mogli bi tako reći, zaljubio u Međugorje, i tada sam postao veliki zagovornik ovog mjesta, a tako je ostalo i do dan danas! Nakon povratka postao sam lektor u svojoj župi i sve više i jasnije sam u svom srcu osjećao glas poziva na svećeništvo. Godine 1998.,ponovno dolazim na hodočašće u Međugorje, ali sada sa konkretnim pitanjem. Rekao sam tada sam sebi: neću otići odavde dok ne dobijem odgovor: da li sam za brak ili svećeništvo? U sebi sam osjećao poziv na svećeništvo, ali sam želio dobiti i konkretnu Božju potvrdu. I za vrijeme molitve klanjanja u međugorskoj crkvi čuo sam odgovor! Izlazeći te večeri iz Crkve, jasno sam znao da me Bog poziva na svećeništvo.
Zbog čega palotinci?
Pisao sam molbu za prijem četrnaestorima zajednicama, ali mi se najviše svidjela karizma palotinaca. Naime sv. Vinko Pallotti je sto godina prije 2. Vatikanskog sabora koji je izdao encikliku o ulozi laika u crkvi, već govorio o važnosti uloge i apostolata laika u Crkvi te širenje pobožnosti o BDM. I to je glavna naša karizma: da svjetovni ljudi budu uključeni u život Crkve i vjere.
„Bog ti je već dao odgovor!
Godinu dana kasnije (1999. godine) predao sam svoje papire za ulazak u novicijat, ali sam zamolio provincijala za odgodu mog ulaska jer sam želio još jedanput otići u Međugorje i još jedanput provjeriti je li to moj put te zahvaliti Gospodinu. Na tom hodočašću, dok sam molio u dnu crkve, susreo sam fra Slavka Barbarića. On me pogledao i kao da je to pitanje zbog kojeg sam došao pročitao iz mojih očiju. Rekao mi je samo jednu rečenicu: „Bog ti je već dao odgovor! Budi dobar svećenik i ljubi Gospu!“
Svoj magistarski rad sam napisao na temu Međugorja: „Moralna i vjerska obnova kao temelj mira i društvenog poretka u svijetu, u svjetlu poruka Gospe međugorske“. U njemu sam analizirao Gospine poruke koje je dala u razdoblju od 24 godine podijelivši ih po temama. Neka moja subraća i moji nadređeni bili su sumnjičavi u vezi toga, ali me moj mentor podržavao pa sam u siječnju 2004. godine uspio magistrirati, a 2005. sam se zaredio za svećenika.
Pripremajući se za magisterij bio sam rekao Gospi, da ako je to njezino djelo, ja ću to napisati i obraniti – ali želim da to jednom posluži. I dugo sam čekao, sve dok nisam prije šest mjeseci (polovinom 2021.godine) došao živjeti ovdje, u novootvorenu kuću našeg palotinskog društva na službu poljskim hodočasnicima. Majka Božja je bila strpljiva, imala je svoj plan i ja sam siguran da je tu rečenicu koju sam joj onda izrekao, shvatila ozbiljno i sigurno je nešto prišaptavala svom Sinu Isusu pa su skupa puno toga pokrenuli i posložili tako da ja u svojoj 42. godini života na kraju dođem živjeti u Međugorje. Bog zna vrijeme i mjesto. I Gospa je znala što ja osjećam prema Međugorju pa se poslužila mojim nadređenima koji su me ovdje poslali iako nisu znali koliko sam duboko povezan sa ovim mjestom. Za mene je to potvrda da je sve ovo bio Božji plan. Sam nadbiskup Hoser, pri našem zadnjem razgovoru, stavio mi je na srce potrebu objavljivanja mog magistarskog rada na poljskom te prevoda na hrvatski jezik.
Služba u Međugorju
Tjedan dana prije provincijalova poziva koji se dogodio 11. travnja 2021., meni je u srcu i mislima odzvanjala rečenica koju je Bog izrekao Abrahamu: „Izađi iz svoje zemlje i idi u kraj koji ću ti pokazati!“ J asam mu odgovarao: „O ne Isuse, nismo se tako dogovorili!“ Jer nisam planirao raditi u nekoj stranoj državi, izvan granica Poljske! Ali kada sam čuo provincijalov prijedlog i gdje me želi poslati, u srcu sam osjetio radost!
Što je za tebe Kraljica Mira?
Kad čujem ovo pitanje, osjećam se kao malo dijete kojem se približava Kraljica Mira, žena prekrasne ljepote, lica i očiju i koja gleda u moje oči s velikom ljubavlju. Hvata me za ruku i želi me voditi. Od mene ovisi hoću li joj dopustiti da me vodi. Ona je vrlo ponizna i posebna žena – ona je Kraljica Neba i Zemlje, a s druge strane netko vrlo blizak meni, moja Nebeska majka.
Važnost Međugorja
Mislim da Međugorje, kao duhovni centar svijeta, ima vrlo važnu ulogu. Ima veliku važnost za vjeru i nadu svijeta. Posebno u ovim vremenima u kojima živimo. Mislim da je važno da ne izgubimo srž Međugorja (vjeru i obraćenje) i da njegujemo ono što nam Gospa ovdje daje: ljubav prema Gospodinu i Crkvi.
Paula Tomić / Glasnik Mira, veljača, 2022.
