Poslanje je Crkve brinuti o bolesnima svake vrste – istaknuo je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra. Evanđelje nam današnje liturgije prikazuje Isusa kako ozdravlja Petrovu punicu, a zatim i mnoge druge bolesne i trpeće ljude koje su mu donosili (Mk 1, 29-39) – rekao je Papa i podsjetio – Ozdravljenje je Petrove punice prvo po redu kako ih je ispripovjedio evanđelist Marko. Žena je bila u krevetu u ognjici. Isusovo je ponašanje prema njoj znakovito: „Pristupi, prihvati je za ruku i podiže“. Mnogo je nježnosti u tom jednostavnom činu koji izgleda gotovo prirodan: „I pusti je ognjica. I posluživaše im“.
Isusova iscjeliteljska snaga nije naišla ni na kakav otpor; i izliječena je osoba nastavila svoj normalan život, misleći odmah na druge, a ne na sebe – rekao je Sveti Otac i napomenuo – To je značajno i to je znak istinskoga zdravlja. Toga je dana bila subota. Ljudi su iz sela čekali zalazak sunca i nakon što je završila obaveza odmora, izlazili su i Isusu donosili sve bolesne i opsjednute. On ih je ozdravljao, no zabranio je zlodusima da objavljuju da je Krist. Isus je od početka pokazivao svoju sklonost prema ljudima koji trpe tijelom i duhom.
To je Očeva posebna naklonost koju On utjelovljuje i očituje djelima i riječima – rekao je papa Franjo i primijetio – Njegovi su učenici bili očevici toga. No Isus nije želio da budu samo promatrači njegova poslanja; uključio ih je, poslao ih je, i njima je dao moć ozdravljanja bolesnih i istjerivanja zloduha. I to se u životu Crkve nastavilo bez prekida, sve do danas. Brinuti o bolesnima svake vrste, za Crkvu nije samo mogućnost ili nešto sporedno, ne, to je integralni dio njezina poslanja, kao što je bio dio Isusova poslanja, nositi Božju nježnost čovječanstvu koje trpi.
Na to će nas za nekoliko dana, 11. veljače, podsjetiti Svjetski dan bolesnika – rekao je Papa i nastavio – Stvarnost koju zbog pandemije proživljavamo u cijelom svijetu, tu poruku čini osobito aktualnom. Jobov glas koji odjekuje u današnjoj liturgiji, ponovo je postao tumač našeg ljudskog stanja, tako uzvišenog u dostojanstvu i istovremeno tako krhkog. Suočeni s tom stvarnošću, u srcu se uvijek postavlja pitanje: „zašto?“ Isus, Utjelovljena Riječ, na to pitanje ne odgovara objašnjenjem, već prisutnošću ljubavi koja se saginje, koja uzima za ruku i pomaže ustati, kao što je učinio s Petrovom punicom.
Božji Sin svoje gospodstvo očituje ne odozgo prema dolje, ne izdaleka, nego iz blizine, u nježnosti i suosjećanju. Današnje nas evanđelje podsjeća da to suosjećanje ima korijene u intimnom odnosu s Ocem. Isus se prije zore i nakon zalaska sunca odvajao od drugih i sam ostajao moliti. Odatle je crpio snagu za obavljanje svoje službe propovijedanja i ozdravljanja. Neka nam Presveta Djevica pomogne Isusu dopustiti da nas ozdravi. To nam je svima uvijek potrebno, kako bismo mogli zauzvrat biti svjedoci ozdraviteljske Božje nježnosti – rekao je na kraju Sveti Otac.
