Dopustimo da nam drugi probiju srce – rekao je papa Franjo danas u katehezi koju je tijekom opće audijencije u Dvorani Pavla VI., ponovo posvetio blaženstvima. Papa je molio Gospodina da nas učini muškarcima i ženama milosrđa i suosjećanja, otvorenima velikodušnoj ljubavi kroz osmjeh, blizinu, služenje, pa i plač. Usredotočivši se na drugo blaženstvo: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“ Sveti Otac je govorio o nutarnjoj žalosti koja nas otvara za odnos s Gospodinom i bližnjim. To je obnovljeni odnos, jer plačemo u svojoj nutrini – istaknuo je Papa.
U Svetom pismu plač može imati dvije dimenzije, onu zbog smrti i nečijeg trpljenja, te onu zbog vlastitoga grijeha, kada srce krvari zbog žalosti, jer smo povrijedili Boga i bližnjega – rekao je papa Franjo i napomenuo – Dakle, radi se o suzama zbog nekoga tko nam je drag, jer ga gubimo, ili je loše, ili pak jer smo mu nanijeli trpljenje. Drugome želimo dobro na takav način da se vežemo za njega do te mjere da s njime dijelimo bol. Ima ljudi koje drže odstojanje ili se povuku korak natrag. Umjesto toga, važno je dopustiti da nam drugi probiju srce.
Postoje ožalošćeni koje treba utješiti, no ponekad i utješene treba rastužiti, probuditi one koji imaju kameno srce, koji su zaboravili plakati – rekao je Sveti Otac i primijetio – Ima ljudi koje treba uznemiriti, jer ne znaju suosjećati s drugima koji trpe. Tugovanje je gorak put, no može nam koristiti kako bismo otvorili oči za život i svetu, nezamjenjivu vrijednost svake osobe, te u tom trenutku postali svjesni koliko je vrijeme kratko.
Drugo je značenje tog paradoksalnog blaženstva plakanje zbog grijeha – rekao je papa Franjo i istaknuo – Postoje oni koji se naljute jer su pogriješili, no to je oholost. Ima onih koji plaču zbog zla koje su počinili, zbog dobra koje su propustili i zato što su izdali odnos s Bogom. To je plač zato što nisu ljubili, koji proizlazi iz srca u kojem se nalaze drugi. Plačemo jer nismo u skladu s Gospodinom koji nas toliko voli, i tužni smo zbog dobra koje nismo učinili. To je osjećaj za grijeh. Tada kažemo: Povrijedili smo onoga koga ljubimo i to nas boli sve do suza.
Neka je blagoslovljen Bog ako dođu te suze! Radi se o vlastitim pogreškama s kojima se moramo suočiti. To je teško, ali bitno – rekao je Papa i objasnio – Razlika je između svetoga Petra i Jude. Plač svetoga Petra pročišćava, vodi ga prema novoj i istinskoj ljubavi; pogledao je Isusa i zaplakao obnovljenim srcem. Juda nije prihvatio da je pogriješio i jadnik se ubio. Razumjeti grijeh Božji je dar i djelo Duha Svetoga. Sami ne možemo shvatiti grijeh. To je milost za koju moramo moliti: Gospodine pomozi nam da razumijemo zlo koje smo učinili i koje možemo učiniti!
To je veliki dar i nakon što smo to razumjeli dolazi plač kajanja – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Kao i uvijek, kršćanski se život najbolje izražava milosrđem. Mudar i blažen je onaj koji prihvaća bol koja je povezana s ljubavlju, jer će primiti utjehu Duha Svetoga koji je Božja nježnost koja oprašta i ispravlja. Ne smijemo zaboraviti da Bog uvijek oprašta i najgore grijehe. Problem je u nama koji se umaramo moliti oprost, zatvaramo se u sebe i ne tražimo oprost, no Bog je uvijek tu da oprosti. Potaknuvši da živimo u milosrđu i suosjećanju, kako bi se u nama rodila ljubav, te pozdravivši sve nazočne vjernike i hodočasnike, papa Franjo je na kraju podsjetio na jučerašnji Svjetski dan bolesnika, te dodao – Mnogo je onih koji u našem društvu, u svijetu i u obiteljima trpe zbog bolesti. Neka im Gospodin dade snage, strpljivosti i milost ozdravljenja. Uvijek ih se sjećajmo i pratimo ih molitvom, blizinom i konkretnim gestama suosjećajne i nježne ljubavi.
