Na blagdan Krštenja Gospodinova ponovno otkrivamo svoje krštenje, čijega se datuma često ne sjećamo, dok datum rođenja pamtimo. Poziv je stoga pape Franje u podnevnom nagovoru, u dan kada je u Sikstinskoj kapeli krstio 32 djeteta, da svake godine slavimo u srcu datum svojega krštenja, jer je to – kako je rekao – dužnost pravednosti prema Gospodinu koji je tako dobar prema nama.
Naviještati Očevu ljubav
Kako je Isus ljubljeni Očev Sin, tako i mi, ponovno rođeni iz vode i Duha Svetoga znamo da smo voljena djeca, braća brojne braće, kojima je dano važno poslanje svjedočenja i naviještanja beskrajne Očeve ljubavi svim ljudima – objasnio je Papa. Otac, naime, u Isusu objavljuje svoju milinu, dok Duh silazi na Njega u trenutku krštenja na rijeci Jordanu.
Bog iznenađenja
Mesija ne treba biti pročišćen – istaknuo je – jer On je taj koji pročišćuje, a Njegova odluka da primi sakrament iznenađuje Krstitelja. Ali, Bog je svet, Njegovi putovi nisu naši, Isus je Božji put, nepredvidljivi put. Zapamtimo da je Bog, Bog iznenađenja – rekao je papa Franjo.
Isus je na Božjoj strani i na strani ljudi
Za Ivana je udaljenost između njega i Isusa golema, nepremostiva, toliko da, kako sâm kaže, nije dostojan obuće mu nositi. Međutim, Sin je Božji došao upravo kako bi premostio udaljenost između čovjeka i Boga – primijetio je Papa. Ako je, naime, Isus potpuno na Božjoj strani, onda je potpuno i na strani čovjeka, te spaja ono što je bilo podijeljeno. Mesija traži krštenje kako bi se ispunilo svu pravednost, odnosno kako bi se ostvario Očev naum koji prolazi putom sinovske poslušnosti i solidarnosti sa slabim i grješnim čovjekom. To je put poniznosti i potpune Božje blizine sa svojom djecom.
Predlagati, ne nametati
I prorok Izaija naviješta pravednost Sluge Božjega, koji svoje poslanje ostvaruje u svijetu na način suprotan svjetovnom duhu – napomenuo je Papa te objasnio – 'On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja' (Iz 42, 2-3). To je ponašanje blagosti; tomu nas Isus uči svojom poniznošću i blagošću; ponašanje jednostavnosti, poštovanja, umjerenosti i skrivenosti, koje se i danas traži od Gospodinovih učenika.
Žalosno je to reći, ali koliko se Gospodinovih učenika pravi važnima time što su Gospodinovi učenici. Nije dobar učenik onaj koji se pravi važan. Dobar je učenik onaj ponizni, blagi, onaj koji čini dobro ne dajući da ga se vidi – primijetio je Papa. U misionarskom djelovanju, kršćanska je zajednica pozvana ići u susret drugima uvijek predlažući, a ne namećući, te dajući svjedočanstvo i sudjelujući u konkretnom životu ljudi – istaknuo je papa Franjo.
