Papa Franjo je jutros, u propovijedi na misi u Domu svete Marte, govorio o spasenju koje nije "kozmetičko", nego ono koje preobražava. Moramo se priznati grješnicima, jer ako ne naučimo optuživati sami sebe, ne možemo živjeti kršćanski – rekao je Papa usredotočivši se na odlomak iz današnjeg Lukinog evanđelja (5,1-11) u kojem Isus uđe u Petrovu barku, te nakon što je propovijedao, poziva ga da baci mreže i tada se događa čudesan ulov.
To je događaj koji nas podsjeća na drugi čudesan ulov, onaj nakon uskrsnuća kada Isus pita učenike imaju li što za jesti – rekao je Sveti Otac i objasnio – U oba slučaja, Petar je pomazan. U prvom kao ribar ljudi, zatim kao pastir. Nakon toga Isus je promijenio njegovo ime Šimun u Petar, a kao dobar Izraelac Petar je znao da promjena imena znači promjena poslanja. Osjećao se ponosan jer je zaista ljubio Isusa i taj čudesan ulov ribe predstavlja napredak u njegovom životu.
Nakon što je vidio da su se mreže gotovo razderale zbog velike količine riba, pao je do Isusovih nogu govoreći: „Idi od mene! Grješan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,8) – istaknuo je papa Franjo i rekao – To je prvi Petrov odlučan korak na putu učeništva, optužiti sam sebe: „Grješnik sam“. To je prvi Petrov korak i to treba biti prvi korak svakog od nas. Ako želimo živjeti duhovan život, Isusov život, služiti Isusu, slijediti Isusa, moramo to učiniti, optužiti sami sebe, jer ako ne optužujemo sami sebe, ne možemo kršćanski živjeti.
Postoji, međutim, jedna opasnost. Svi znamo da smo grješnici, ali nije lako optužiti samog sebe za konkretne grijehe – rekao je Papa i nastavio – Navikli smo govoriti: grješnik sam, ali u isto vrijeme govorimo: čovjek sam, ili Talijan sam. Međutim, optužiti sami sebe znači osjećati vlastitu bijedu: osjećati se bijednima i siromašnima pred Gospodinom. Radi se o osjećaju srama. To je nešto što se ne čini riječima nego srcem. To je konkretno iskustvo kao kad Petar kaže Isusu da se udalji od njega grješnika. Osjećao se uistinu grješnikom, a zatim je osjetio da je spašen.
Spasenje koje nam donosi Isus treba to iskreno priznanje, jer ono nije stvar kozmetike koja s dva poteza malo promijeni lice – istaknuo je Sveti Otac i dodao – Ono preobražava, ali kako bi djelovalo, treba mu napraviti mjesta iskrenim priznanjem vlastitih grijeha, tako se može iskusiti Petrova zapanjenost. Prvi korak u obraćenju je, dakle, optužiti sami sebe s osjećajem srama i divljenja, osjetivši se spašeni. Moramo se obratiti, moramo činiti pokoru – potaknuo je Papa pozivajući da razmislimo o napasti optuživanja drugih.
Postoje ljudi koji žive ogovarajući i optužujući druge, a nikada ne razmišljaju o sebi – primijetio je papa Franjo i upitao – Kada idemo na ispovijed, kako se ispovijedamo, kao papige? Učinili smo to i to, samo nabrajamo? Dotiče li vam srce ono što ste učinili? Često ne dotiče; dakle, idete tamo radi kozmetike, uljepšavate grijehe da biste izišli lijepi. Međutim, spasenje nije potpuno ušlo u vaše srce jer mu niste napravili mjesta, jer niste bili sposobni optužiti sami sebe.
Prvi korak je dakle milost da svatko nauči optuživati sebe, a ne druge – rekao je na kraju Papa i napomenuo – Znak da osoba ne zna, da kršćanin ne zna optuživati sam sebe jest kada se navikne optuživati druge, govoriti loše o drugima i gurati nos u tuđe živote. To je loš znak. Radimo li to? To je dobro pitanje kako bismo došli do svojeg srca. Molimo danas Gospodina za milost, da se nađemo pred Njim s tim divljenjem koje daje Njegova prisutnost i milost da se osjetimo grješnicima, ali konkretno i da kao Petar kažemo: „Idi od mene! Grješan sam čovjek, Gospodine!“ – zaključio je Sveti Otac. vaticannews.va
