Gerhard kard. Müller analizirao je 19. srpnja motuproprij pape Franje Traditionis custodes, o korištenju rimske liturgije prije reforme 1970., piše Nedjelja.ba.
Papa je svoju odluku objasnio u popratnom pismu biskupima, u kojem je uz ostalo napisao: „U obranu jedinstva Kristova tijela, prisiljen sam opozvati mogućnost koji su dali moji prethodnici.“ Naveo je da je tužan što se proslavu Izvanrednog oblika sada okarakteriziralo kao odbacivanje Drugog vatikanskog koncila i njegovih liturgijskih reformi.
Progresivna zlostavljanja liturgije
Kardinal Müller odgovorio je: „Možemo izmjeriti volju pape Franje da vrati u jedinstvo žalosne takozvane 'tradicionaliste'... prema stupnju njegove odlučnosti da zaustavi nebrojena 'progresivna' zlostavljanja liturgije ... koja su ravna bogohuljenju.“
„Paganizacija katoličke liturgije – koja u svojoj biti nije ništa drugo do štovanje Jednog i Trojstvenog Boga – kroz mitologizaciju prirode, idolopoklonstvo okoliša i klime, kao i Pachamama spektakl, bili su prilično kontraproduktivni za obnovu i ponovno oživljavanje dostojanstvene i ortodoksne liturgije koja odražava puninu katoličke vjere“, napisao je bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere u tekstu kojega je objavio portal The Catholic Thing.
Njemački je kardinal naglasio da su mnoga učenja Drugog vatikanskog koncila „bila heretički poreknuta u otvorenom proturječju Koncilu većine njemačkih biskupa i laičkih funkcionera (čak i ako zamaskirana pastoralnim frazama).
Pogrješno vođena vatrogasna brigada
„Ovdje imamo prijetnju jedinstvu Crkve u objavljenoj vjeri, koja podsjeća na veličinu protestantskog odcjepljenja od Rima u 16. stoljeću“, naveo je kardinal.
„S obzirom na nesrazmjer između relativno umjerenoga odgovora na masovne napade na jedinstvo Crkve na njemačkom 'sinodalnom putu' (kao i u drugim pseudo-reformama) te grubog discipliniranja stare obredne manjine, slika koja mi padne na pamet jest pogrješno vođena vatrogasna brigada koja – umjesto da spasi plamteću kuću – prvo spašava malu staju pored nje.“
Također, napisao je kako je motupropriju „jasna namjera osuditi Izvanredni oblik na dugoročno izumiranje“.
„Bez imalo empatije, zanemaruju se religiozni osjećaji (često mladih) sudionika misa prema misalu Ivana XXIII. (1962). Umjesto da cijeni miris ovaca, ovčar ih ovdje snažno udara svojim štapom“, mišljenja je 73-godišnji kardinal.
Potrebna je i teološka argumentacija
Velik dio kardinalove analize usredotočen je na jedinstvo u Crkvi, za koje kaže da je „ukorijenjeno u jedinstvu u Bogu kroz vjeru, nadu i ljubav“ i da ne zahtijeva „sterilnu jednolikost u vanjskom liturgijskom obliku, kao da je Crkva poput jednog od međunarodnih hotelskih lanaca s njihovim homogenim dizajnom“.
„Papa Franjo pokušava objasniti motive zbog kojih je kao nositelj vrhovne vlasti u Crkvi ograničio liturgiju u izvanrednom obliku. Međutim, osim prezentacije njegovih subjektivnih reakcija, također bi bila prikladna stroga i logički razumljiva teološka argumentacija“, naveo je Müller.
„Jer se papinski autoritet ne sastoji u tome da površno zahtijeva od vjernika puku poslušnost, tj. formalno pokoravanja volje, nego, što je još bitnije, u omogućavanju da vjernici budu uvjereni i uz pristanak uma.“
Odgovornost ne prebacivati na biskupe
Njemački je kardinal naglasio da papa Franjo „s pravom inzistira na bezuvjetnom priznanju II. vatikanskog koncila“.
„Ne može nazvati katolikom koji se želi vratiti iza II. vatikanskog (ili bilo kojeg drugog koncila kojeg je papa priznao) kao da je to vrijeme 'prave' Crkve ili želi zanemariti Crkvu koja je bila prije kao posredni korak prema 'novoj Crkvi'“, rekao je.
Kardinal Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere od 2012. do 2017., također je naveo da Crkva ne smije „svoju odgovornost za jedinstvo u kultu prenijeti na biskupske konferencije... Pretpostavke da jedan može 'poboljšati' verba domini (npr. pro multis – 'za mnoge' – pri posvećenju, et ne nos inducas in tentationem – 'i ne uvedi nas u napast' – u Očenašu), proturječe je istini vjere i jedinstvu Crkva mnogo više od slavljenja mise prema misalu Ivana XXIII.“
Kardinalova analiza dolazi u vrijeme kada mnogi biskupi u Europi još nisu javno odgovorili na motuproprij o izvanrednoj formi.
U rečenom apostolskom pismu pape Franje stoji da je „isključiva nadležnost“ dijecezanskog biskupa odobriti upotrebu Rimskog misala iz 1962. u njegovoj biskupiji.
„Malo više znanja o katoličkoj dogmatici i povijesti liturgije moglo bi se suprotstaviti nesretnom stvaranju suprotstavljenih strana i također spasiti biskupe od iskušenja da djeluju autoritarno, bez ljubavi i uskogrudno protiv pristalica 'starih misa'“, napisao je kardinal Müller.
Dobri pastiri, a ne ulizice
Biskupi su imenovani „pastirima po Duhu Svetom“, objasnio je, a ne „tek predstavnicima središnjeg ureda – s mogućnostima za napredak“.
„Dobrog pastira možemo prepoznati po tome što se više brine za spas duša nego što sam sebe preporučuje višem autoritetu ulizivačkim 'dobrim ponašanjem'. Ako zakon neproturječnosti i dalje vrijedi, ne može se logično kažnjavati karijerizam u Crkvi i istodobno promicati karijeriste“, dodao je.
„Nadajmo se da Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata, sa svojim novim vodstvom, neće postati opijena moću, misleći kako moraju voditi kampanju destrukcije protiv zajednica starog obreda – u glupavom uvjerenju da čineći to vraćaju uslugu Crkvi i promiču II. vatikanski koncil“, zaključio je kard. Müller.
