Goli otok, jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, već treću godinu za redom ugošćava znatiželjnike i pustolove koji žele probati nešto sasvim novo i drugačije. U udruzi Magis, čija je glavna djelatnost izvedba ljetnih programa koji se odvijaju kroz ljetne kampove za mlade, programi na Golom otoku jedan je od onih koji privlače najviše pažnje mladih i volontera.
– Želimo pripomoći ideji da Goli otok postane trajno mjesto sjećanja na besmislenost i opasnost ideologija totalitarizma, ali i poticati na oprost – kažu iz udruge Magis, objašnjavajući da se ove godine na ovome otoku u Velebitskom kanalu, udaljenom oko šest kilometara od kopna i pet kilometara od otoka Raba, odvijaju tri programa: radno-ekološki kamp, povijesno-politološka škola i duhovne vježbe. Programi su započeli još tridesetog lipnja i trajat će sve do 30. srpnja. U tom razdoblju, prema riječima voditelja kampa, Stjepana Štivića, na otoku će boraviti najmanje 80 znatiželjnika iz svih krajeva Hrvatske.
Noćenje u Žici
– U principu su to grupe mladih ljudi koje dolaze u ovaj kamp na sedam dana. Spavamo u Žici, iznad menze i kuhinje, gdje su spavaonice koje smo očistili. Neke od njih imaju još i parkete, a spavamo na luftićima i vrećama za spavanje u odvojenim muškim i ženskim sobama – kaže Štivić u za Novi list, objašnjavajući da je Žica kompleks zgrada ograđen žicom po kojoj je i dobio naziv.
– U Žici su se nalazile barake za spavanje, odnosno paviljoni, menza, pekara, kotlovnica, praonica rublja i skladište hrane. Oko žice su se nalazila stražarska mjesta s reflektorima te su osuđenici bili pod stalnim strogim nadzorom. Bilo je tamo smješteno jedno od najmodernijih kina u državi, sagrađeno 50-ih godina, u kojem su se prikazivali filmovi, igrale kazališne predstave i slično. Jedna od najvažnijih zgrada u Žici bila je tzv. Centar, sagrađena 1949. godine, u kojoj se vodila kartoteka osuđenika, provodila cenzura pošte, brojno stanje i sva ostala potrebna evidencija u kojoj je boravio nadzornik osiguranja za cijeli kompleks – prepričava povijest Štivić, dodajući da je današnji nadzornik osiguranja za kompleks kampa njegov voditelj i ekonom koji odlazi na kopno, odnoso u Lopar, svaka tri dana po vodu i potrebne namirnice za sudionike kampa.
Priroda i čovjek
Osim voditelja, ekonoma i sudionika, srž kampa čine i duhovnik, odnosno svećenik, te dva kuhara koja vode brigu o prehrani otočana.
– Na Golome su prisutna tri tematska okvira u kojima je cilj pomiriti prirodu i čovjeka, nesretnu povijest i čovjeka te molitvom produbiti pojam oprosta. U radno-ekološkom kampu sudionici imaju cilj očistiti što veći dio otoka i podmorja od smeća, ali će imati prilike i za odmor, molitvu i edukaciju te priliku upoznati otok i saznati što se na njemu događalo kroz povijest, a posebno onu prošlog stoljeća. Kroz kamp duhovnih vježbi, ideja je približiti i voditi sudionike s naglaskom na osobno iskustvo vjere kroz duhovne nagovore, razmatranja i razgovore s pratiteljima. Izrazito zanimljiv je i kamp povijesno-politološka škola. Ovaj kamp ima naglasak na edukaciji i predavanjima o politološkim i povijesnim temama, a fizički rad, sunce i more te duhovnost njegov su sastavni dio – kazao nam je voditelj kampa Štivić. Objašnjava kako će različiti predavači nastojati približiti problematiku ostavštine totalitarnih režima u suvremenim demokracijama.
– Govoriti će i o povijesti 20. stoljeća te tragovima totalitarizma u današnjem načinju razmišljanja. Uz širenje vidika i usvajanje novih znanja iz povijesti i politike, sudionici će biti potaknuti da kroz fizički rad i duhovne sadržaje steknu nova iskustva i zavire u svoju nutrinu. Pružiti mladima ovako zasnovan sadržaj, na Golom otoku, na neki način je zadovoljština prekinutom sjećanju naroda, i svim žrtvama koje su ginule u granicama njegove zemlje, ali i prilika da se mladi čovjek neposredno upozna s prostorom stradanja, patnje, boli, lažima sustava koji je otuđio i čovjeka i čovječnost – kaže Stjepan Štivić, dodajući da je, bez obzira na lokaciju kampa i njegovu tematiku, atmosfera kod sudionika izrazito pozitivna. U prilog tome govori i činjenica koju smo doznali od voditelja kampa – početkom srpnja svjedočili su zarukama jednoga mladoga para.
Pozitivna atmosfera
Marija Mikić, dvadesetogodišnja studentica komunikologije i filozofije, kazala je kako je na povijesno-politološki kamp na Goli otok otišla očekujući upravo ono što se može iščitati iz naziva kampa: upoznavanje društveno-povijesnih prilika u Jugoslaviji i na Golom otoku.
– Dobila sam sve to, ali i puno više. Posebno bih izdvojila atmosferu otoka na kojem nitko ne živi, koji ima intenzivnu i bolnu prošlost i na kojem su najveća buka zrikavci. Kombinacija predavanja, atmosfere otoka i duhovnog programa dala mi je jedinstveno iskustvo upoznavanja sebe u svjetlu konkretnih primjera pale ljudske naravi te mi proširila životnu perspektivu pitanjima kojima se naše društvo premalo bavi – kazala nam je Marija. Damir Luka Saftić, tridesetšestogodišnji magistar novinarstva, rekao je kako bi za svakog čovjeka bilo korisno, a posebice za političare, da barem jednom u životu posjete Goli otok i spoznaju to materijalizirano zlo koje je čovjek nanosio drugom čovjeku samo zato što misli drugačije.
– Meni se pružila ta prilika. Proveo sam šest dana u kampu, usred bivšeg logora, bez vode i struje, ali sa 16 predivnih mladih ljudi, uz odlično osmišljen program sastavljen od radionica, zanimljivih predavanja na otvorenom, svetom misom, molitvom i meditacijom, ali i kupanjem u prekrasnom moru i druženju pod zvjezdanim nebom – ispričao nam je svoje doživljaje sudionik kampa Damir Luka Saftić.
Voditelj kampa kaže da su sudionike dobro prihvatili i ljudi iz Lopara, dok se turisti čude i sa zanimanjem ispituju što to tamo ti mladi ljudi zapravo rade.
– Temeljna ideja bila je iskoristiti priliku edukacijskog kampa na Golom otoku kao ljetne škole, a temeljna je zadaća proširiti vidike i usvojiti nova ili utemeljiti postojeća znanja, uz duh suradnje i druženje – navodi Stjepan Štivić.
