Sve dosadašnje patnje Sandra je izdržala zbog sina"Zaplakala sam od sreće. Moj Ivan će imati mamu, moj Ivan će imati mene", vikala sam u sebi. Tako se osjećala Sandra Križan (26) nakon što su joj liječnici Odjela za hematologiju na zagrebačkom Rebru u četvrtak rekli dobre vijesti. Ondje se liječi od leukemije koja joj je dijagnosticirana samo dva dana nakon što je pokopala supruga Marijana (27) u travnju, koji je umro od galopirajućeg tumora na mozgu. Posljednje zajedničke mjesece oboje supružnika provodili su u bolnicama, a brigu za njihova sedmomjesečnog sina Ivana preuzeli su baka i djed.
"Očekivala sam nalaz punkcije, no umjesto nalaza došao je doktor i rekao mi moramo razgovarati. ‘Po ovom nalazu broj trombocita u vašoj krvi je normalan. Kako sad stvari stoje, vi nemate više leukemiju. Otkrivena je u ranoj fazi i čini se da su je dosadašnje kemoterapije suzbile’, rekao mi je. Skamenila sam se. Očekivala sam loše vijesti jer, otkako su mi otkrili leukemiju, stalno sam strahovala da se rak proširio negdje drugdje", otkrila nam je sretna Sandra.
Borba još nije gotova, slijedi presađivanje srži
Sandrina liječnica dr.sc. Ana Boban potvrdila je da se bolest trenutačno povukla i da nastavljaju s liječenjem. "Sandra se dobro drži. Ima pozitivan stav, želju da se izliječi. Dobro je odgovorila na dosadašnje liječenje i nakon prve kemoterapije pokazalo se da se bolest povukla. No, tu nije kraj. Kada je u pitanju leukemija, visoka je mogućnost povratka bolesti i stoga nastavljamo s kemoterapijom. Sandra još nije izliječena", kaže dr. Boban. Noć prije nego što će opet završiti na Odjelu hematologije na zagrebačkom Rebru, hrabra mama iz Ilače povjerila se prijateljici da joj se nikako ne ostaje ponovno u bolnici."Te kemoterapije je baš teško izdržati. Mučnine, povraćanje, bolovi svuda po tijelu. Taj smrad koji danima izlazi iz tebe kroz kožu nakon kemo. Znojenje. Osjećaj nemoći jer ne možeš sam ni ustati na zahod. Teško je tu ostati pozitivan, ali stalno gledam u sliku svojeg malog anđela Ivana i znam da moram ozdraviti zbog njega", povjerila se Sandra prijateljici.
U srijedu ujutro stigla je u zagrebačku bolnicu i dobila svoj stari krevet. Odmah su joj radili punkciju kako bi utvrdili kakvu kemoterapiju će dobiti. Prvi put, prije mjesec i pol dana, dobila je najjaču dozu. Najveći strah bio joj je da će Ivan ostati bez mame. Nije ga priznavala ni sama sebi. Dobri nalazi su strah razbili.
'Bože dragi, zar si me stvarno spasio?'
"Za mene je to čudo. Nitko mi ranije nije spomenuo da se ovo može dogoditi. Kad sam cijelu Hrvatsku zamolila za financijsku pomoć, osim novca dobila sam i čitavu silu molitvi, poruka da izdržim, da će mi Bog pomoći, želja za ozdravljenjem...Kad mi je doktor rekao da više nemam leukemiju, samo sam razmišljala o tim porukama, o tim poslanim molitvama. Bože dragi, zar si me stvarno spasio", kaže hrabra Sandra, a suze joj idu niz lice.
Dobre je vijesti odmah dojavila mami i tati. Njeni roditelji od početka su bili optimistični i vjerovali su u ozdravljenje. Javljali su joj se bolesni od leukemije i pričali joj da se liječe po dvije godine.