Blanka Vlašić osvojila je brončanu medalju u skoku u vis na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru s preskočenih 197 cm. Pod injekcijama protiv bolova, vidno šepajući i gotovo na rubu snaga, Blanka je načinila pravi podvig osvojivši broncu nakon što je u Pekingu 2008. bila srebrna. Zlato je osvojila Španjolka Ruth Beitia sa 197 cm, koliko je preskočila i drugoplasirana Bugarka Mirela Demireva.
Blanka je tako na sjajan način zaokružila hrvatsku olimpijsku priču u Rio de Janeiru osvojivši deseto odličje pri čemu drugu broncu nakon pet zlata i tri srebra
Blanka je uvijek bila posebna, pa je tako i ovaj puta bila u središtu pozornosti svih u mix-zoni, a do hrvatskih novinara je došla skokom preko ograde koja dijeli novinare od sportaša. Ostali sportaši su je gledali u čudu.
"Ovo će uvijek biti moja posebna medalja, borila sam se kao ranjena srna u šumi, koja bježi od lovca i, eto, lovac je nije ulovio i osvojila je broncu. Naravno da uvijek očekuješ najbolje, dođeš na stadion i nadaš se da ćeš skočiti 2.05, ali u realnosti to nije tako. Ja 20 godina imam svoj zalet, a sada smo zbog operacije iskušavali taj drugi, s kojim nisam baš srasla. Desna noga me je jako boljela. Već sam na samom početku vidjela da ću se mučiti i boriti za svaki skok. Primila sam blokadu, no ja tu nogu ipak nisam potpuno osjećala", kazala je Blanka, dodavši kako je i sam sumnjala i sebe.
"Prije dva tjedna me toliko boljelo da sam rekla da neću ići u Rio de Janeiro. Srećom, ipak smo došli u Brazil, na krilima vjere i Boga koji me vodio", dodala je Blanka, a onda je uzbuđeno rekla.
"Ma jeste li samo vidjeli koliko sam bila blizu dva metra? I mene je to iznenadilo. Zapravo, kad je završilo nisam ni znala da sam osvojila broncu. Ovo je stvarno moja medalja za hrabrost, moja najbolnija medalja. Mislim, sada sam na prekretnici - ili ću na potpunu rehabilitaciju, bez treninga i skokova do sve to ne zacijeli ili ću otići", kazala je Blanka, dodavši na kraju.
"Makar, treneru sam rekla - sada će me morati trenirati do Tokija".
