Međutim, to neće spriječiti kršćane da za nekoliko dana proslave Božić, piše Aciprensa.
Salezijanski svećenik porijeklom iz Alepa, fra Pier Jabloyan, objasnio je za ACI Prensu kako ljudi ondje žive kao da im je svaki dan posljednji te koliko je značajna proslava Božića u gradu u kojem nitko ne zna hoće li živ dočekati jutro.
„Opća patnja koja vlada u gradu posljedica je nedostatka svih čovjeku bitnih stvari kao što su voda, struja, gorivo i normalan život. Ljudi mogu podnijeti takve nedostatke, ali ne mogu podnijeti nedostatak sigurnosti, pri tome mislim na neprekidnu kišu bombi i raketa koje svaki dan padaju na sve dijelove grada.“, kaže fra Jabloyan.
Zajedno s ostalim salezijanskim misionarima koji su odlučili ostati u Alepu, fra Jabloyan nastavlja sa svojim pastoralnim radom u kapelici u kojima služe 750 djece, pomažu im u obrazovanju, te pomažu onima koji žele „stvoriti mirno okruženje i činiti uobičajene stvari u vremenu koje nije nimalo obično“.
„Dok bombe padaju, u kapelici se proživljavaju mirni trenutci, trenutci katekizma, spoznaje se Gospodina Isusa koji je jedini i koji je naš spasitelj. To je misija salezijanaca s ljudima Alepa. Mnogo je nas religioznih ljudi koji smo odlučili ostati, franjevci, isusovci, misionarke ljubavi i mnoge kongregacije koje su dužne spasiti što je više moguće ljudi koji ne mogu živjeti bez njihove pomoći“.
Usred ove dramatične situacije, za fra Jabloyana proslava Božića je „poseban i predivan“ događaj.
„Kada se spomene Božić, misli se na darove, veselje, svjetla, lijepu odjeću, na vanjštinu. Zadnjih pet, šest godina se u Siriji proživljava Božić na jedan poseban, jednostavniji i intimniji način. Nama je dovoljno malo voća za zabavu“, komentira fra Jabloyan.
„Božić za nas nije komercijalan, ne predstavljaju ga ni odjeća ni pokloni, već slavlje vezano uz život ljudi jer nama je dovoljno prisustvovati na misi 24. prosinca, razmijeniti pozdrave i vidjeti da smo preživjeli još jednu godinu, već to predstavlja Božić u ovom okrutnom ratu“, kaže.
Svećenik je također komentirao kako su se prošle godine u kapelici ljudi pozdravljali dok su vani i dalje padale bombe. „A mi smo si međusobno čestitali. Gospodin se stvarno rodio za nas“.
„Čak smo i usred bombardiranja pronalazili vjeru. To je posebnost Božića, Gospodin se rodio za nas. Rodio se kao siromah za ovo ranjeno čovječanstvo“, kaže.
Fra Jabloyan je naglasio kako ove godine „ne želimo mnogo, samo želimo zadržati zabavnu atmosferu. U crkvama se mise održavaju tokom popodneva jer je noću opasnije“.
Komentira kako ove godine žele djeci pokloniti odjeću jer su zbog rata porasle cijene, a obitelji nemaju dovoljno novca.
Primjerice, prije rata je kilogram krumpira koštao između 10 i 15
sirijskih funti, a danas mu je cijena 250 funti“.
S druge strane, za fra Jabloyana je jedna od „najljepših“ stvari koje je donio rat „otkriće smisla kršćanstva“.
„U Gospodinovim rukama leži velik osjećaj napuštenosti. Primjetio sam da je mnogo ljudi izgubilo vjeru za vrijeme rata, ali također postoje ljudi koji su otkrili smisao života i vjeru. Upravo to tjera ljudi da žive svaki dan kao da im je posljednji, jer im uistinu i može biti posljednji. Čovjek, kada izađe iz kuće, ne zna hoće li se vratiti ili neće“, kaže prezbiterijanac.
Alep je prije rata bio drugi grad po veličini u Siriji, te mjesto na kojem je bila koncentrirana ekonomska moć.
Danas je to grad koji je najviše propatio zbog rata i bombardiranja između pobunjeničkih skupina, vojske predsjednika Bašar al-Asada te vojski SADa, Rusije i Turske.
Lokalno vijeće Alepa izvijestilo je kako je u posljednjih 26 dana umrlo 800 osoba, a 3500 ih je ranjenih.
